Zašto učitelji odustaju? I zašto ostaju?

Sada je profesor na Sveučilištu Pennsylvania, a karijeru je proveo u potrazi za odgovorima na jedan od najznačajnijih problema te profesije: odlazak nastavnika iz nje.

Ingersoll kaže da je poučavanje „izvorno bilo zamišljeno kao privremeni posao za žene prije nego što dobiju pravi posao – koji je bio podizanje obitelji, ili privremeni posao za muškarce dok se ne bi iz učionice premjestili na neku administrativnu poziciju. Takav je bio povijesni status te profesije.“

Smatra da će između 40 i 50 posto nastavnika ostaviti učionicu u svojih prvih pet godina rada (to uključuje devet i pol posto onih koji odlaze prije završetka svoje prve godine). Zasigurno, sve profesije se suočavaju s tim problemom, a u nekima je odlazak određenog broja ljudi dobra stvar zbog dolaska novih lica i svježe krvi. Ali, u poučavanju je odlazak iz profesije oko četiri posto viši nego u ostalim profesijama.

Otprilike 15,7 posto učitelja odlazi iz profesije svake godine, a 40 posto učitelja koji upišu preddiplomski učiteljski studij nikada ni ne uđe u učionicu. Osim uspješnosti učitelja kao najvećeg prioriteta pokreta za reformu edukacije, pitanje koje se iznova postavlja jest: zašto svi ti učitelji odlaze – ili čak uopće ne dođu do učionice?

„Jedan od glavnih razloga zbog kojeg sam odustao je zapravo neopipljiv“, kaže Ingersoll. „Ali, vrlo je stvaran: to je samo manjak poštovanja“, tumači Ingersoll. „Učitelji u školama nemaju nikakav utjecaj. Drugi misle da učitelji imaju vrlo malo reći. Njima drugi govore što reći; to je vrlo obespravljen tip posla.“

Drugi učitelji – pogotovo mlađi – također odlaze iz učionice zbog naizgled sasvim nejasnih razloga. Razgovarao sam s desetak učitelja iz javnih i privatnih škola i bivšim učiteljima diljem zemlje. (Koristio sam pseudonime za učitelje u ovom tekstu kako bi mogli slobodno govoriti.) Mnogi od njih su naveli „osobne razloge“, od stresa do nemogućnosti pronalaska ravnoteže između posla i privatnog života.

„Moramo se pridržavati vrlo visokih standarda u svemu“, kaže Emma, 26-godišnja bivša učiteljica u javnoj školi u Kanzasu. „To potječe iz ideje da učitelji nisu pravi ljudi, a jedina stvar zbog koje sam razmišljala o ostanku su djeca.“

U intervjuima s učiteljima stalno su se pojavljivali isti problemi. U teoriji, vrijeme provedeno u učionici nije loše i ljeta su slobodna. Ali, mnogi mladi ljudi brzo shvaćaju da su suočeni s previše posla nakon završetka radnog vremena. Oni svu svoju emocionalnu energiju ulažu u svoj rad, što ih brzo dovodi do izmorenosti. Osim toga, prolaze i frustrirajuću bitku koja dolazi s poučavanjem – pogotovo u lošijim školama.

„Od nastavnika se traži nešto s čim se osoba može nositi dvije ili tri godine; vi ne možete održati tu razinu intenziteta cijelu karijeru“, kaže Thomas SMITH, profesor na Sveučilištu Vanderbilt.

Joseph je bivši učitelj povijesti koji je volio svoje prve godine u učionici. Nakon nekoliko godina došao je do tužnog zaključka o budućnosti svoje karijere.

„Shvatio sam da je većina starijih muškaraca s kojima sam radio s vremenom potpala pod pritisak da moraju prijeći u više administrativne krugove kako bi njihove karijere napredovale.“ Mnogo mojih kolega reklo mi je da biti uspješan u školi dolazi u izravan sukob sa željom da se bude uspješan muž i otac. Iako je to istina za mnoge profesije, u većini njih vaša djeca vas zasigurno ne pitaju: „Zašto ideš na više košarkaških utakmica svojih učenika nego na moje utakmice?“

Plaća je također problem koji su učitelji često navodili. Početna učiteljska plaća u SAD-u je 35.672 dolara.

„Ono što se očekuje od učitelja za to koliko su plaćeni sramotno je“, kaže Hayley, bivša učiteljica, referirajući se na to kao samo jedan od faktora zbog kojih je ostavila učionicu. „Da, ako volite nešto, trebali biste to raditi bez obzira na to koliko ste plaćeni, ali kad uzmete u obzir vrijeme koje ste uložili, trud, emocionalni napor i sve što se od učitelja svakodnevno traži, bilo mi je sasvim jasno da učiteljski posao nije održiv. Zaista bih željela da jest.“ Hayley je poučavala tri godine prije nego je shvatila da je emocionalno i fizički iscrpljena te zainteresirana za karijeru koja bi joj mogla pružiti bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života te financijsku sigurnost.

Ipak, viša plaća ne znači nužno da nastavnici neće odlaziti iz profesije. „Neke studije pokazuju da su učitelji zainteresiraniji za rad u školama s dobrim uvjetima za rad, umjesto da ih se bolje plaća“, kaže Smith. Naveo je studiju Benwood Foundationa, u kojoj su učiteljima ponuđeni veliki bonusi ako odu poučavati u lošije škole. Pokazalo se da je vrlo malo učitelja voljno preseliti se zbog takve ponude.

Studija je otkrila da postoji samo nekoliko glavnih faktora zbog kojih učitelji odustaju – obiteljski ili osobni razlozi, druge prilike u karijeri, plaća, administrativna podrška i sveukupno nezadovoljstvo poslom. To su uvelike isti problemi koje su istaknuli i učitelji koje sam intervjuirao. Neki su bili potpuno nezadovoljni ili iscrpljeni i odlučili se posvetiti sasvim drugačijoj karijeri, drugi su željeli više novca, treći oboje.

Studija koju je proveo National Charter School Research Project sugerira da je manjak poslovne sigurnosti razlog zbog kojeg učitelji odlaze iz javnih "charter" škola. Ipak, to nije bio razlog odlaska učitelja s kojima sam ja razgovarao. Većina je rekla da su otišli zbog frustriranosti, premorenosti i potplaćenosti.

Međutim, taj problem ima i drugu stranu: ako 40 do 50 posto učitelja odlazi iz profesije u prvih pet godina karijere, to znači da 50 do 60 posto učitelja ostaje. Tko su oni? Gdje poučavaju? Zašto ostaju u učiteljskoj profesiji?

Becky je umirovljena učiteljica koja je poučavala gotovo 30 godina u javnim i privatnim školama diljem zemlje. Voljela je svoj posao, ali čak i u godinama prije mirovine stalno je osjećala svu težinu tog posla.

„Kada ste u svojim 60-ima i još dolazite kući s tonom posla koji morate napraviti, to može biti vrlo teško. Ali, volim raditi s mladima. Volim odnos koji imamo i volim kada im mogu pomoći.“

Ta želja da se pomogne učenicima zajednička je svim učiteljima s kojima sam razgovarao. Svi su se duboko brinuli za svoje učenike, ali čak ni to nije moglo zadržati učiteljice poput Hayley ili Emme u učionici. Jednostavno rečeno, sve drugo – opterećenje poslom, emocionalni napor, loša plaća – jednostavno je bilo previše.

Iako mnogo čimbenika utječe na ostanak učitelja u profesiji, način na koji se administracija suočava s učenicima i učiteljima ima „veliki efekt“ na zadovoljstvo učitelja. Ingersoll to navodi kao jedan od mogućih načina da se učitelje zadrži u profesiji bez trošenja milijuna dolara na povećavanje plaća.

„Škole koje rade puno bolje u smislu upravljanja i reagiranja na probleme ponašanja učenika imaju puno viši stupanj učiteljskog zadovoljstva radnim uvjetima“, kaže Ingersoll. To vrijedi i za škole u kojima učitelji imaju jače pravo glasa.

Na temelju drugih edukacijskih statistika, faktori poput roditeljske angažiranosti, postignuća učenika i slično također mogu utjecati na ostanak učitelja u profesiji. Roditeljska angažiranost i visoki rezultati učenika ključni su faktori. U školama u kojima su ti brojevi visoki učitelji su zadovoljniji i vjerojatnije će ostati u profesiji. Učitelji kojima je to prvi posao u karijeri vjerojatnije će ostati u učionici nego učitelji koji su u poučavanje ušli u sredini karijere.

Bez obzira na to odlaze li učitelji ili ostaju, problem odlaska nastavnika iz profesije utječe na učenike i cijele škole. Ingersoll smatra da to ne mora biti problem koji će se potpuno oteti kontroli, jer možemo ga zaustaviti. Više je načina da ga barem dijelom riješimo – od povećanja plaća do mentorstva mlađim učiteljima – rješenje je jednostavno.

„Poštovane, dobro plaćene profesije nemaju taj problem“, kaže Ingersoll. Dodaje da je sretan sa svojom novom karijerom, ali i da bi još bio srednjoškolski učitelj da se nije suočio s manjkom poštovanja i niskom plaćom. Većina nastavnika s kojima sam pričao izražava istu brigu: ako se cjelokupna privlačnost poučavanja kao profesije poboljša, najbolji učitelji će ulaziti u tu profesiju, ostajati u njoj i pomoći povećati uspješnost škola.

„Da bismo poboljšali kvalitetu poučavanja moramo poboljšati kvalitetu učiteljskog posla“, smatra Ingersoll. „Kada bismo to zaista poboljšali, tada bi to privuklo dobre učitelje i zadržalo ih u ovom poslu.“ [IZ STRANIH MEDIJA | theatlantic.com ]