Svemirska tehnologija u sporom školskom sustavu

3D tehnologija je odabrana jer je ona zbog brzog prelaska od dizajna do proizvoda uz malo škarta jedna od glavnih grana razvoja industrije u svijetu. "Iznenadila nas je ipak duljina printanja jer smo za printanje jednog kotača trebali 20-tak sati, jednog smo fulali, pa je kod jednog nestalo struje pa cijelo printanje traje 20-tak dana", pojašnjava izazove projekta njegov voditelj, poznati sisački profesor Stevče ARSOSKI.

Ugledni sisački profesor Stevče ARSOSKI

.......................

Vozilo će biti prototip vozila koja će obavljati mjerenja zagađenja u opasnim okruženjima ili obavljati neka druga ispitivanja. Kod djece je dobro prihvaćen taj izazov jer su pomno pratili proces od ideje do realizacije. Naravno trebalo je mnogo detalja uskladiti prilikom prenošenja zamisli u realnost.

"Najzahtjevnija je bila izrada dijelova, posebno kotača, ali smo na kraju shvatili da trebamo ići na najjednostavnija rješenja" - kaže učenički član tima iz trećeg Ivan MIKLEŠ. Njegov je motiv bila znatiželja jer je na internetu naišao na svemirski rover kojim se koristi NASA: "Htio sam nešto novo naučiti i to se i dogodilo. Želio bih se u budućnosti baviti robotikom i upisati neki bolji faks."

S gornje strane vozila nalazit će se solarne ćelije koje će ga opskrbljivati energijom pa se u ovome projektu primijenjuju iskustva iz prethodnog europskoga projekta SOELLA u kojemu su se u istih pet hrvatskih tehničkih škola izrađivala vozila na solarni pogon koja će i ove godine sudjelovati na utrci u Sisku početkom lipnja.

Printanjem dijelova robotiziranih vozila specijalne namjene privodi se kraju europski projekt 3D tvornica budućnosti. U proces printanja 30 posto dijelova rovera uključeno je pet hrvatskih srednjih strukovnih škola.

Rover nije igračka jer će imati svoju edukativnu namjenu a ove je godine robotiziran samo u prvom stupnju jer je bilo premalo vremena kako bi se napisao sofwear za neku složeniju funkciju. Moći se kretati posve samostalno od točke A do točke B zbog sporosti školskog sustava nakon 5-6 godina kada će se povećati stupanj robotizacije.

Time će ovaj rover poslužiti i kasnijim generacijama učenika. Zasad svaki od pet hrvatskih školskih rovera mora imati minimalno tri senzora no što čemu će točno svaki od njih mjeriti ostavljeno je učenicima i mentorima na volju. Rovere će učenici predstaviti na završnoj konferenciji projekta u sisačkom hotelu Panonija 15. travnja 2016. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. [ IZ DRUGIH IZVORA | 3dtvornicabuducnosti.blogspot.hr ]