NEA model

Ne postoji učiteljica koja u četiri godine učenike nije naučila čitati... Problem s tekstovnim zadatcima jest problem čitalačke pismenosti, ali čitalačka je pismenost vještina čije stjecanje ne završava četvrtim razredom!

Kontinuum stjecanja čitalačke pismenosti počinje u drugoj ili trećoj godini takozvanom razvijajućom pismenošću: dijete koristi knjige za oponašanje čitanja i pisanja te čita globalno, ne poznavajući slova.

U razrednoj nastavi učenici napreduju od ranih čitača do fluentnih čitača. Dokle će koji učenik u razrednoj nastavi stići sa strateškom i s funkcionalnom pismenošću ne ovisi toliko o učiteljici, koliko o brzini razvoja njegovih kognitivnih vještina. 

Rješavanje matematičkih zadataka u domeni je funkcionalne pismenosti. Učenici naprosto moraju do nekog stupnja razviti svoje kognitivne vještine da bi mogli naučiti funkcionalno čitati. Nije, dakle, učiteljica razredne nastave kriva što odrasli ljudi ne znaju pročitati ugovor, ispuniti formulare ili upute za uporabu nekog proizvoda, a nije kriva ni što učenici u višim razredima ne znaju rješavati tekstovne zadatke.

Nemoguće je pomoći nekome tko kaže: Ja ne znam rješavati zadatke riječima. Moramo točno znati što ne zna ili ne razumije kako bismo mu mogli pomoći.

Jako davno, prije pedesetak godina, australska je lingvistica Anne Newman sastavila model otkrivanja problema koje učenici imaju pri rješavanju tekstovnih zadataka. Taj je model kasnije nazvan NEA (Newman's Error Analysis).  Zgodan je jer pokriva pet ključnih kritičnih točaka, pet tipova problema zbog kojih učenik ne uspijeva riješiti tekstovni zadatak.

Kako pomoći? Učeniku pomažemo tako da od njega tražimo verbaliziranje problema, a ne odmah traženje njegova rješenja. U početku ga pitanjima vodimo da verbalizira problem, parafrazira pitanje... , ali cilj je zapravo razviti mu naviku da si – kad naiđe na problem s tekstualnim zadatkom – sam postavi set pitanja za verbalizaciju:

1. Pročitaj pitanje. Ako treba, pozorno pročitaj ponovno.

2. Objasni što se traži u zadatku?

3. Na koji se način takvi zadatci rješavaju? Što treba učiniti? Kako, kojim redoslijedom?

4. Ne ide ti? Zašto? Koje ti vještine ili predznanja nedostaju da bi mogao riješiti zadatak na takav način?

5. Zapiši rezultat. Jesi li odgovor zapisao tako da doista precizno odgovara  na ono što se pitanjem u zadatku tražilo?

Učenika koji ima problem sa rješavanjem tekstovnih zadataka ne treba ga zatrpavati takvim zadatcima, treba ga naučiti da ih verbalizira, razmišlja o njima i sam otkrije koje ga barijere priječe da ga riješi. Kad je učenik u stanju sam otkriti ono što ne zna i kad zna kako zatražiti pomoć – tada znamo da smo ga naučili misliti. 

Piše: Dinka  JURIČIĆ