Utjecaj tjelesne aktivnosti na školski uspjeh

U svim etapama školske dobi organizirano tjelesno vježbanje i sportske aktivnosti stimuliraju prirodni tijek razvoja djeteta te osiguravaju njegovu stabilnost, skladnost, visoku razinu školske sposobnosti i zdravlja.

Tjelesna aktivnost je jedan od važnih čimbenika u očuvanju i unaprjeđenju psihičkog i fizičkog zdravlja te važna pretpostavka za uspješnu provedbu različitih svakodnevnih aktivnosti i kvalitetniji život.

Sjedilački način života zahvaća i najmlađe pa je sve manji udio djece i mladih koji se bave bilo kojim oblikom tjelesne aktivnosti. Udio nedovoljno aktivne djece i adolescenata znatno se razlikuje među pojedinim državama. Uočen je i porast prevalencije na prijelazu iz osnovne u srednju školu.

U gotovo svim zemljama ustanovljena je veća prevalencija nedovoljne tjelesne aktivnosti u djevojčica nego u dječaka.

• ISTRAŽIVANJE O ZDRAVSTVENOM PONAŠANJU UČENIKA

Osnovni pokazatelji zdravlja i dobrobiti učenika i učenica u Hrvatskoj 2013./2014. predstavljeni su u neda­vno objavljenoj publikaciji “Istraživanje o zdravstvenom ponašanju učenika” (Health Behaviour in School-aged Children – HBSC 2013/2014) Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji je ujedno i nositelj istraživanja za Hrvatsku.

Međunarodno istraživanje provodi se u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u više od 40 zemalja i regija Europe i svijeta uključujući i Hrvatsku. Provodi se svake četiri godine, a u Hrvatskoj od 2002. godine.

U istraživanje su uključeni učenici 5. i 7. razreda osnovne škole i 1. razreda srednje škole, a obuhvaća 5741 učenica i učenika. U većini pokazatelja zdravlja i dobrobiti učenika situacija u Hrvatskoj slična je onoj u drugim zemljama.

Pokazatelji o tjelesnoj aktivnosti potvrđuju da su naši učenici aktivniji od većine, iako je razina njihove tjelesne aktivnosti niska. Zabrinjavajući je trend opadanja razine tjelesne aktivnosti u svim zemljama.

Prema razini tjelesne aktivnosti iznad prosjeka smo 6 do 7 posto u sve tri dobne skupine i Hrvatska je među deset zemalja s najvećom razinom tjelesne aktivnosti učenika. Hrvatski 11-godišnjaci su osmi, 13-godi­šnjaci su na visokom šestom mjestu, a 15-godišnjaci na desetom mjestu od ukupno 42 zemlje uključene u istraživanje. Tjelesna aktivnost opada s porastom dobi, a niža je kod djevojčica.
U dobi od 15 godina samo je 25 posto učenika i 12 posto učenica tjelesno aktivno sat i više na dan, koliko se preporučuje u toj dobi. Međutim, bilježi se lagani porast udjela tjelesno aktivnih učenika od 3,4 posto u odnosu na 2010. godinu, sa 22 posto na 25,4 posto. U učenica je nešto veći porast, 3,7 posto, sa 8 posto tjelesno aktivnih na 11,7 posto. Na sjedilački način života utječe i vrijeme provedeno pred TV ekranom, koje se smanjuje od 2002. godine, ali se TV ekran zamjenjuje računalom, mobitelom ili drugim uređajima.

• POVEZANOST TJELESNE AKTIVNOSTI I BOLJEG RADA MOZGA

Znatan broj istraživanja upozorava na izravnu povezanost tjelesne aktivnosti i boljeg rada mozga, što je i potvrđeno, na primjer, rezultatima o boljim ocjenama djece koja su u nastavi imala dodatne sate tjelesnog. Zato se treba zapitati u kakvom su odnosu tjelesna aktivnost s dobrobiti (mentalno i fizičko zdravlje) i kvalitetom života djece te kako tjelesna aktivnost pridonosi i na koje sve aspekte života djece utječe. Istraživanja pokazuju izraženu pozitivnu povezanost mentalnog zdravlja i bavljenja tjelesnom aktivnošću.

Tjelesna aktivnost ima važnu razvojnu ulogu – psiholo­šku, socijalnu i kognitivnu. Omogućuje učenje reguliranja emocija, djeca su mirnija i koncentriranija, uspješno svladavaju interpersonalne vještine i grade pozitivne odnose s vršnjacima. Pozitivno utječe na psihološku dobrobit djece i mladih jer podižući samopoštovanje pomaže u stvaranju pozitivne slike o sebi te smanjuje psihosocijalnu anksioznost, stres i razvoj depresije.

TJELESNA AKTIVNOST:

• poboljšava dobro raspoloženje
• unaprjeđuje kognitivne funkcije
• pozitivno utječe na sposobnost učenja i mentalne sposobnosti.

Za učenje trebamo stvarati nove veze i povezivati dijelove mozga i za to nam služe sinapse, za čiji je pravilan rad potrebno uravnoteženo izlučivanje serotonina, norepinefrina i dopamina.

Tjelesna aktivnost je izravno povezana s izlučivanjem tih hormona, i to u pravom omjeru, jer je mozak uravnoteženo opskrbljen tim hormonima spremniji prihvatiti nove informacije. U istraživanjima o povezanosti rada mozga i tjelesne aktivnosti dogodio se pravi zaokret kada se uveo moždani neurotrofni faktor BDNF (Brain-derived­ Neurotrophic Factor), koji je povezan sa stvaranjem novih neurona, jačinom signala između njih i nemogućnošću stvaranja oštećenja na postojećim stanicama mozga.

Mozak proizvodi BDN faktor čija se količina povećava u hipokampusu, koji je ključni medijator dugoročnog utjecaja­ vježbanja na mozak pa se koristi kao mjera povezanosti tjelesne aktivnosti i rada mozga. Prije BND faktora smatralo se da su sinapse stvorene u dječjoj dobi u djelu mozga odgovornom za dugoročno pamćenje te s kojima moramo raditi i u odrasloj dobi.

No, istraživanja su dovela do otkrića da tjelesna akti­vnost izravno povećava aktivnost hipokampusa, dijela mozga odgovornog za dugoročno pamćenje. [ IZ DRUGIH IZVORA | zdrav-zivot.com.hr  | Piše: Marija Škes, prof. rehabilitacije, Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb ]