Koliko vremena djeca smiju provesti pred ekranom?

Politika Američke akademije pedijatara o djeci i medijima vjerojatno je najpoznatija po svojim dvjema preporukama:

• ukinuti vrijeme provedeno pred ekranima za djecu do dvije godine starosti, i
• ograničiti vrijeme pred ekranom na dva sata dnevno za stariju djecu.

U VRIJEME KADA NOVE TEHNOLOGIJE PREOBRAŽAVAJU MNOGE ASPEKTE DNEVNOG ŽIVOTA JAVLJAJU SE NOVA PITANJA.

Ako moramo zabraniti vrijeme pred ekranom djecu mlađoj od dvije godine, znači li to i da nema Skypea s bakom?

 Ako je dijete koje ide u 6. razred pisalo svoju zadaću na računalu i potrošilo na to dva sata, znači li to da je dijete iskoristilo svoje predviđeno vrijeme pred ekranom?

U vrijeme kad su te smjernice izvorno sastavljene u 1990-ima vrijeme provedeno pred ekranom zapravo je bilo vrijeme pred televizorom, ili vrijeme provedeno uz videoigre. Do 2013. politika se promijenila u ograničavanje „ukupnog vremena za zabavu pred ekranom“ starijoj djeci, dok je mlađoj i dalje ostalo „obeshrabrivanje“ od bilo kakvog vremena pred ekranom djeci u dobi do dvije godine.

Dječja politika i smjernice prolaze provjeru i reviziju, ali u međuvremenu je simpozij stručnjaka i istraživača koji su se okupili pod imenom GROWING UP DIGITAL sastavio popis savjeta o upotrebi medija u obitelji i odgoju.

Ti prijedlozi bili su namijenjeni proširenju i pojačavanju postojećih smjernica uzimajući u obzir novu tehnologiju i novu znanost.

„Cijeli je niz savjeta i smjernica, ali tehnologija je uvijek brža od svih načina na koje se možemo nositi s njome“, rekla je dr. Ari BROWN, pedijatrica iz Teksasa i nekadašnja ravnateljica radne grupe Children, Adolescents and Media Leadership pod okriljem Američke akademije pedijatara.

• „Moramo biti sposobni roditeljima pružiti praktične, na znanstvenim dokazima utemeljene smjernice, koje oni mogu koristiti u svakodnevnom životu.“

Iako ti savjeti o djeci i medijima nisu namijenjeni tome da zamijene postojeće smjernice, privukli su prilično veliku pozornost medija, a neki od tih savjeta sugeriraju kako je došlo do velike promjene: pedijatrija u cijelosti, koja je do sad bila uglavnom antiekranska, sada je počela polako mijenjati svoje mišljenje.

„Reakcija medija je bila predvidiva: 'Američka akademija pedijatara kaže da su mediji odlični za djecu!'“ smatra dr. David HILL, direktor AAP-ovog Vijeća za komunikacije i medije. „AAP misli da se današnji mediji diversificiraju, kvaliteta medija je ključna, postoji toliko toga što još moramo naučiti.“

Pedijatrija je uvijek smatrala da je bolje griješiti u prevelikoj zaštiti i prevenciji; mi savjetujemo zabranu vremena pred ekranom djeci mlađoj od dvije godine, zato što ne postoje dokazi o bilo kakvoj koristi, ali postoji puno zabrinutosti zbog štete koju to može imati; brinemo se o tome što bi vrijeme pred ekranom moglo zamijeniti u životima male djece, kojoj je potrebna ljudska interakcija za učenje i razvoj.

„Postoje neke studije koje sugeriraju da bebe već u dobi od šest mjeseci mogu učiti od prodruštvenih medija“, kaže dr. Victor STRASBURGER, profesor pedijatrije na University of New Mexico School of Medicine. Mislim da vrlo razumna upotreba tehnologije za djecu do dvije godine može biti u redu, ali ne vidim čemu žurba.“

Iako mala djeca mogu ili ne mogu učiti s ekrana, znam da trebaju ljudski kontakt i interakciju, a postoji i opravdana zabrinutost da ekrani mogu zauzeti previše vremena u životima djece i zamijeniti nešto od onoga što najviše trebaju.

S druge strane, dr. Dimitri CHRISTAKIS, pedijatar koji radi na Center for Child Health, Behavior and Development pri Seattle Children’s Research Instituteu, zagovara vrijednost visokokvalitetnih elektroničkih iskustava čak i vrlo mladoj djeci te preporučuje do sat vremena dnevno „igranja s edukativnim digitalnim igračkama“.

„Morali bismo naglasiti za stariju djecu, kaže Christakis, "da bi roditelji trebali uvesti vrijeme koje nije provedeno za ekranom u dan svoje djece. To između ostalog znači i da nema ekrana u spavaćoj sobi i nema mobitela preko noći u dječjoj sobi. Obitelji moraju stvoriti nekoliko sati kvalitetnog offline vremena svaki dan.“

Dr. Strasburger naglašava da je vrlo važan sadržaj onoga što djeca gledaju. „Medijsko nasilje nikada neće biti dobro za djecu, seksualni sadržaj nikada neće biti dobar za djecu, nasilne videoigre nikada neće biti dobre za djecu.“

Čak ni visokokvalitetni elektronički sadržaj ne bi trebao istisnuti ostale dijelove djetinjstva. „Nestrukturirana igra je djeci vrlo važna, a pogotovo vrlo maloj djeci“, kaže dr. Bernard DREYER, predsjednik Američke akademije pedijatara i profesor pedijatrije. „To naravno ne negira prethodne preporuke“, rekao je. „Mi i dalje ne mislimo da bi djeca MLAĐA OD DVIJE GODINE trebala gledati TV, niti da bi starija djeca trebala provesti više od DVA SATA  dnevno pred TV-om.“ [IZ STRANIH IZVORA | mobile.nytimes.com ]