Nemojte vjerovati svemu što kažu o edukacijskoj tehnologiji

STALNO ČUJEMO STVARI POPUT: svako bi dijete trebalo imati laptop, svako dijete bi trebalo imati iPad, gotovo je s udžbenicima, online edukacija je budućnost.

A UČITELJI? Oni će biti samo dodatak svemu tome. Ako ne uspijemo ostvariti ta očekivanja, to bi moglo oslabiti naše škole i našu budućnost.

Zbog takvih stajališta goleme količine novca potrošene su s ciljem isporučivanja bezbrojnih digitalnih alata u učionice diljem svijeta. Usporedno s tim, povećava se i razina entuzijazma sa svakim novim tehnološkim napretkom.

Ali, možda je vrijeme da se napravi korak natrag i procijene stvarni dokazi o granicama i uspjesima tehnologije u učionici.

Što smo doista dobili od tehnologije u pogledu poboljšanja učenja kod učenika?

Noel ENYEDY, profesor edukacijskih i informacijskih studija na UCLA-i, kaže: „To je bilo doba neispunjenih obećanja“.

„Računala u učionici su najnormalnija stvar, ali prakse poučavanja često izgledaju slično, kao i ishodi učenika“, kaže Enyedy.

Međutim, Enyedy nije tehnofob. Daleko od toga, ali savjetuje oprez u žurbi da se prilagodimo novim alatima.

„Očito, tehnologija će biti u učionicama u ovom ili onom obliku. Međutim, nerealistično i neodgovorno je ne otkriti kako dobro koristiti tehnologiju.“

• S druge strane, Enyedy vjeruje da je obećanje o „personaliziranoj nastavi“ podbacilo.

Zagovornici tehnologije obično navode personaliziranu nastavu kao osnovu učenja koje se temelji na računalima. Personalizirana nastava naglašava „diktiranje tempa, redoslijeda, lokacije i sadržaja lekcije“ pojedinom učeniku. To ne treba zamijeniti „personaliziranim učenjem“ koje se više svodi na prilagodbu okruženja za učenje na niz načina da bi se angažiralo i motiviralo što više učenika.

Ipak, mnogi ljudi zamjenjuju to dvoje, a dokazi da personalizirana nastava proizvodi bolje ishode učenja u najboljem su slučaju minimalni ili čak ne postoje. Prema istraživanjima, rezultati ne opravdavaju golema ulaganja ili trud da se osuvremene tradicionalne učionice, smatra Enyedy.

Jedan od sustava personalizirane nastave koji je pokazao malo uspjeha jest „kombinirano učenje“, koje spaja jedan na jedan nastavu s nekim oblikom online učenja („preokrenuta“ učionica je popularan primjer).

Međutim, Enyedy upozorava da istraživanja kombiniranog učenja nisu sasvim dovršena zato što ne uzimaju u obzir promjene u pedagogiji učitelja, što otežava određivanje specifičnih faktora koji su doveli do poboljšanja.

Unatoč svom potencijalu, modeli kombiniranog učenja su također skupi i uvode nove troškove u obliku infrastrukture, dozvola, profesionalnog razvoja i održavanja. Ipak, taj pristup obećava.

Postoje modeli koje se smatra učinkovitijima od tradicionalnih škola, što je još jedna tvrdnja KOJA NIJE PODUPRTA ČINJENICAMA.

Enyedy vjeruje da tehnologija u učionici ima važnu ulogu, ali njezin potencijal je u velikoj mjeri potraćen lažnim obećanjima, loše definiranim ciljevima i zastarjelim strategijama. Personalizirana nastava – zamišljena uglavnom uz upotrebu računala – ne može preobraziti učenje kada je tehnologija već napredovala.

„Potrebna nam je nova vizija edukacijske tehnologije“, smatra Enyedy. „Potrebne su nam tehnologije temeljene na onome što znamo o procesu učenja i moramo iskoristiti prednosti mobilnih, mrežnih tehnologija današnjice.“

NEKE OD ENYEDYJEVIH PREPORUKA:

Nastaviti ulagati u tehnologiju, ali zauzeti drukčiji, više inkrementalni pristup. Političari bi također trebali biti skeptičniji prema nekim tvrdnjama tehnoloških kompanija.

Stvorite više partnerstava između onih koji razvijaju tehnologiju i edukatora da biste zaista otkrili što funkcionira u učionici, a što ne.

„Mi ne možemo vjerovati samo tržišnim silama da bismo saznali koji su sustavi djelotvorni.“

Školski administratori moraju osigurati da STROG PROFESIONALNI RAZVOJ poprati nova ulaganja u tehnologiju kako bismo izgradili „vještine koje povijesno nisu bile dio nastavničkog alata“. [IZ STRANIH IZVORA | neatoday.org ]