Nema nepismenih, svi hrle u školu

Tjelesni se često drži u parkovima i na trgovima ispred škola, jer nemaju dvorana. Ipak, na Kubi danas gotovo da nema nepismenih ljudi – od 11.241.291 stanovnika, samo je 0,2 posto nepismenih, i to su uglavnom stare osobe. Istovremeno, djeca s osmijehom i velikim zadovoljstvom idu u školu, ne bježe s nastave, niti prave probleme na satovima.

Obrazovanje na Kubi obavezno je do završnog razreda srednje škole i besplatno je na svim razinama, uključujući i visoko obrazovanje. Čak 90 posto učenika ni jednom nije ponavljalo godinu. Kad je riječ o predškolskom obrazovanju, tu su brojke još uvjerljivije – 98 posto kubanske djece pohađa vrtiće i predškolski program! Uz to, upis djece u osnovne škole na Kubi je maksimalan – 100 posto.

• Djeca na Kubi obično idu u vrtiće od 3. do 6. godine. U njima uče o pravilnom odgoju i ponašanju i puno čitaju. Osnovnoškolski program traje šest godina (6.–11.). Sljedeća razina je podijeljena u dvije grupe – osnovnu i naprednu (nešto poput naše gimnazije), a alternativa je srednja škola. Osnovni program traje tri godine (od 12. do 15.), kada djeca dobivaju diplomu. Tada mogu birati hoće li upisati predsveučilišno obrazovanje, takozvanu višu školu, ili tehničko, odnosno profesionalno usmjerenje. Viša srednja razina je od 15. do 18. godine, nakon čega dobivaju diplomu bachelora.

U osnovnoj školi na snazi je strogo pravilo o najviše 25 učenika u razredu, a u mnogima je ta brojka manja od 20. U srednjim školama taj se broj učenika kreće oko 15 u razredu, što je idealno za svakog da najbolje svladava gradivo, ima vremena porazgovarati s nastavnikom o onom što se uči te da neometano napreduje.

Škole počinju raditi od pola sedam ujutro, da bi roditelji koji rade imali gdje ostaviti djecu, i otvorena je do 16.30. Pauza za odmor je od 12 do 14 sati. Škola traje od ponedjeljka do petka, a vikendom nema nastave, niti postoje „radne subote”. Svi su jednako obučeni, a dobivaju besplatne odore.

• Velikim uspjehom obrazovnog sustava na Kubi smatra se i posvećenost djeci sa smetnjama u razvoju (s tjelesno-motoričkim, mentalnim smetnjama itd). Čak 13.600 predavača radi u 425 specijalnih škola, rasprostranjenih po cijeloj zemlji. Za bolesnu ili djecu sa smetnjama u razvoju brinu se „mobilni učitelji”.

Usprkos dugogodišnjoj blokadi, kubanske škole opremljene su kompjutorima, koji možda nisu svuda najnovije generacije, ali odlično služe svrsi.

Pritom su u udaljenim školama koje nemaju struje instalirani solarni paneli, koji omogućuju nesmetan rad tijekom godine, bez obzira na uvjete.

Učenicima koji potječu iz udaljenih regija država pokriva troškove prijevoza i prehrane. Na Kubi ima 2000 škola sa 10 ili manje đaka, zbog udaljenosti od gradova, u kojima se organizira skupna, kombinirana nastava, također s izuzetnim rezultatima.

Kuba ima i jedan od najviših postotaka učitelja u odnosu na broj stanovnika – jedan učitelj na 42 stanovnika ili dva učitelja na 20 đaka. Više od 400.000 ljudi zaposleno je u obrazovanju.

Među predmetima u osnovnoj školi su i ples te vrtlarstvo, pa obrada drva, metala i ručni rad, jer Kubanci smatraju da mora postojati spoj teorijskog i praktičnog znanja. Tu su i predmeti o zdravlju i higijeni, te povijest revolucije. U rasporedu sati su i matematika, španjolski/književnost, povijest, geografija, strani jezici, fizika, kemija, biologija, informatika, obrazovanje rada, tjelesni, likovni, osnove marksizma, prirodne znanosti, svijet oko nas…

Matematika i prirodne znanosti su obično prvi sati u dnevnom rasporedu, jer se procjenjuje da djeca ujutro lakše svladavaju to teže gradivo. Čitanje, pisanje i „lakši” predmeti na rasporedu su kasnije. Poslije nastave učenici mogu ostati u školi još dva sata, a tada sudjeluju u brojnim dodatnim aktivnostima: pišu scenarije za kazališne predstave, komponiraju ili sudjeluju u raznim drugim kreativnim aktivnostima.

Satovi traju 30 minuta. Najviše pozornosti u rasporedu posvećeno je španjolskom: čitanju, pisanju, usmenom izražavanju, ali i matematici. Ta dva predmeta čine čak 57 posto nastave.

Testovi su dio nastavnog programa, ali su glavni na kraju drugog i četvrtog razreda. Ocjene su od slabe, prolazne, dobre do vrlo dobre i odlične, i nisu brojčano iskazane. Na testovima se provjeravaju teoretsko znanje, ali i praktična primjena tih znanja.

Od učenika se očekuje da jedni drugima pomažu na nastavi, tako da nitko u razredu ne zaostaje. Pritom roditelji prate instrukcije nastavnika kako bi njihova djeca nastavila s obrazovnim i društvenim razvojem i kod kuće. Učenici se mogu nastaviti školovati u srednjim školama i poslije toga na fakultetima, a mogu se odlučiti i za školovanje u strukovnim školama, koje omogućuju povezivanje rada i studija.

Nedisciplina na nastavi je zanemariva i rijetka.

Djeca u osnovnim školama na Kubi dobivaju besplatne obroke, uglavnom rižu, grah te druge izvore proteina, kao što su tvrdo kuhana jaja. Na meniju su povrće, najviše rajčica, a desert je riža na mlijeku. Mnogi roditelji smatraju da to nije dovoljno, pa djecu šalju u školu s dodatnom ponudom voća ili povrća, ribe ili piletine.

Kuba svake godine troši na obrazovanje gotovo sedam posto BDP-a i nastoji da obrazovni sustav s jednakošću, pravednošću, samopoštovanjem te moralnim i društvenim potrebama građana odgovara društvenom modelu koji je narod stvorio.

Posljednjih godina ustanovljena je upotreba televizijskih i videoprograma kao sredstava s jakim utjecajem na osnovno i srednje obrazovanje. Na Kubi postoje dva kanala obrazovnog karaktera – Canal Educativo 1 i 2, koji svaki dan nude više od 12 sati programa, od čega je većina obrazovnog i didaktičkog.

Na Kubi je deset posto stanovnika sa sveučilišnim obrazovanjem, a ove će se godine vjerojatno dostići broj od milijun diplomaca na više od 60 sveučilišta u zemlji. [ IZ DRUGIH IZVORA | skolskiportal.rs | blog.novakdjokovicfoundation.org ]