Zlatne riječi

I u jednome se prijevodu svašta izdogađa, a kad je riječ višestrukome prijevodu, pravo je čudo kad ne dođe do nesporazuma.

Stotine su razloga zbog kojih svjesno ili nesvjesno iskrivljujemo tuđu poruku, a većina tih razloga su buke emocionalne prirode. Oglušujemo se na ono što smatramo gnjavežom, prečujemo kvocanje, isključimo se kad nismo raspoloženi za ono što netko od nas traži... Što su ljudi pod većim pritiskom, to je njihova reakcija na vlastiti prijevod nečijih riječi žešća. A u razredu smo često svi pod pritiskom, zar ne? Tražimo od učenika da se umire i prihvate posla, a oni ne reagiraju. Što više to tražimo, oni su nestrpljiviji i nabrušeniji. Idemo im na živce. Ljute se što ih gnjavimo.

1. pravilo: Nikad ne traži od učenika promjenu ponašanje upitnom rečenicom jer mu time pružaš priliku da ti kaže NE.

2. pravilo: Umjesto naredbom, željeno ponašanje traži objašnjenjem svojih očekivanja ili zadatkom.

3. pravilo: Ne grdi učenika koji te ometa i ne pravi od njega neprijatelja, ponudi mu dogovor.

Krenemo li s njime u raspravu, on postaje razredna zvijezda, razredni zabavljač. Sukob s njim koštat će nas vremena i živaca, a nema puno šanse da iz toga nadmudrivanja bude velike koristi. Mudrije je obratiti mu se samo trima kratkim porukama prema formuli: IME – PROBLEM – DOGOVOR.

Mislite o tome da poruka ne može biti istovremeno i optužba i prijedlog za dogovorom. Pokušajte je, dakle, izreći sa smiješkom, mirno, opušteno, da je prozvani učenik ne doživi kao napad na sebe nego kao prijedlog da promijeni ponašanje.

• A što ako odbije?

U tom slučaju, ne raspravljajte s njime na satu. Ponovite tri kratke poruke još jedan ili dva puta ako je potrebno. A nakon sata učenika pozovite na razgovor (a ne na prodiku) – nasamo. Pozovite ga na sok, kolače... svejedno... negdje gdje možete u miru sjediti i razgovarati. Pitajte ga što mu smeta na vašem satu. Slušajte ga. Recite mu da vam je teško kad ne možete u miru raditi svoj posao. Pokušajte se dogovoriti s njime kako da vam pomogne. Omogućite mu da se osjeća važnim i da vam doista može učiniti uslugu. Učenici koji nam prave probleme u razredu, često se tako ponašaju samo zato što su željni pozornosti. Čineći vama uslugu promjenom svoga ponašanja, takav učenik zapravo dobiva ono što mu treba – osjećaj da je važan. 

ASERTIVNOST je najdragocjenija komunikacijska vještina razrednoga komuniciranja. Dajte svojim učenicima što manje povoda za njihove male, emocionalne, obrambene reakcije neslušanja i odupiranja. Asertivnost nije podilaženje učenicima, asertivnost je mudra obrambena strategija. Sjetite se Sun Tzuovog savjeta iz knjige  Umijeće ratovanja: „Najmanje je žrtava kad pobjeđuješ tako da neprijatelje učiniš svojim saveznicima“.

Piše: Dinka JURIČIĆ