Učvršćena veza dviju katoličkih škola

...među kojima je i "otvorenost bratskoj povezanosti s drugim narodima radi promicanja pravoga jedinstva i mira na zemlji. "(GE 1) – stvaranje boljega svijeta – zamislili su i ostvaruju, već četvrtu godinu za redom, projekt "Sa svakim nešto dijelim", a dijele to s profesorima i učenicima Piarističke gimnazije "Ceseztina Donat" iz Nagykanizse u Mađarskoj.
Cijeli tjedan [od 17. do 23. travnja 2016.] Piaristička gimnazija bila je domaćin svojim prijateljima iz Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru. Prijateljstvo koje je nastalo 2012., na jednom susretu zborova, ove dvije škole učvrstile su Poveljom o prijateljstvu i suradnji u Nagykanizsi (u lipnju 2014.) i odlučile temeljiti ih na kulturnim i obrazovnim vezama. O potpisivanju Povelje izvijestili su tada svi značajniji mađarski mediji, uključujući i mađarsku televiziju. Mons. Joso KOKIĆ, tadašnji ravnatelj zadarske gimnazije tom je prigodom rekao: Neka bogata tradicija naših naroda ne postane i/li ostane samo spomenikom za divljenje i puko sjećanje, nego lijek za europsku i našu kulturu, koja ozbiljno pobolijeva od raznih bolesti.
 Vizionarska izjava zadarskih klasičara izrečena pri potpisivanju Povelje o prijateljstvu i     suradnji s jednom mađarskom katoličkom školom potvrdila u rujnu 2014. godine. Tada je petnaest učenika Mađara koje je predvodio njihov ravnatelj vlč. Nyeste PAL, inače ravnatelj Pijarističke škole, gimnazije, učeničkog doma i dječjeg vrtića "Celesztina Donat" u Nagykaniszi i prof. Veronikom Vuk boravilo sedam dana u Zadru. Tom je prilikom ravnatelj vlč. Nyeste Pal rekao: To su susreti mladih koji razmišljaju na sličan način i zato imaju mnoge zajedničke teme o kojima mogu razgovarati, a tako i upoznati tajne druge kulture, a neki i upoznati svoje korijene. Naime, Kaniška gimnazija prije pet godina pokrenula je u svojoj školi podučavanje hrvatskoga jezika kao izbornog predmeta kako bi za pomursku djecu hrvatskoga podrijetla ponudila mogućnost učenja jezika.

U Nagykanizsi živi više tisuća Hrvata koji se po Zakonu i Ustavu Republike Mađarske tretiraju kao nacionalna manjina. Uslijedili su novi susreti, susret u Nagykanizsi u lipnju 2015., ali i uzvratni posjet Mađara Zadru i zadarskoj školi, u rujnu 2015.
Zadarski učenici, njih 15 uputili su se tako prošlog travnja u Nagykanizsu. Svaki je razred među sobom, po utvrđenim kriterijima (odličan uspjeh i redovito posjećivanje nastave, uspjeh na školskim i državnim natjecanjima i sl.) odabrao svoje predstavnike. U pratnji su im bile prof. Elvira Katić i s. Viktorija Gadža. Nakon srdačnog dočeka upoznati su s programom šestodnevnog boravka koji je sav bio u znaku 450-e obljetnice Sigetske bitke te je nosio naslov "Stopama Zrinskih". Slobodno vrijeme, kojega je uistinu bilo malo, proveli su u sportskim susretima, pješačenju, veslanju po jezeru ili pak u kupanju u termalnim vodama u Zalakarosu.
 Nakon upoznavanja i prenošenja pozdrava zadarskih gimnazijalaca i njihovoga sadašnjeg ravnatelja don Ante SORIĆA te nakon posjeta gradskoj knjižnici i hodanja na štulama, posjetili su maleno mjesto Belezna koje se nalazi uz samu obalu rijeke Mure, nedaleko od njenog ušća u Dravu, a najviše je poznato po tome što se u njegovoj blizini od 1661. do 1664. nalazila utvrda Novi Zrin. Otišli su i na tu lokaciju gdje je nekoć bila utvrda Novi Zrin, čiji se jedan dio preko rijeke Mure nalazio i u najsjevernijem dijelu Koprivničko-križevačke županije, a upoznali su se i s tijekom bitke s Turcima 1664. kad su se vodile borbe ključne za obranu srednje Europe od Osmanlija i kad je utvrda razorena.
Osim što je čitav jedan dan bio rezerviran za razgled Budimpešte, glavnoga grada Mađarske u kojemu su posjetili i Parlament, centralni dio programa bio je razgled Sigetvara koji je slavu stekao u vrijeme ratova s Osmanlijama, kad je bio jaka utvrda. U opsadi Sigeta 1566. godine brojčano nadmoćnijoj osmanlijskoj vojsci sultana Sulejmana Veličanstvenog od najmanje 60.000 vojnika suprotstavile su se snage sigetskog kapetana i zapovjednika obrane južne Mađarske, hrvatskog plemića i bana, Nikole IV. Zrinskog sa oko 2.500 većinom hrvatskih i nešto manje mađarskih vojnika. Nakon gotovo jednomjesečne opsade Nikola Zrinski se s preostalim braniteljima 7. rujna 1566. probio iz utvrde i junački poginuo. Tako je slavno skončao "hrvatski Leonida" koji je od tada poznat i kao Nikola Zrinski Sigetski. Njemu u čast naš proslavljeni Ivan Zajc skladao je operu Nikola Šubić Zrinski čija je svima nam poznata arija "U boj, u boj".
Početkom rujna 2016. navršava se 450. obljetnica pogibije Nikole Šubića Zrinskog, odnosno Sigetske bitke. Obilježavanje 450. obljetnice junačke pogibije našeg proslavljenog junaka Nikole Šubića Zrinskog i Sigetske bitke na najvišoj državnoj razini, pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović dodatno će afirmirati položaj Republike Hrvatske u obitelji europskih naroda, baš kao što je to u vrijeme odvijanja spomenutih zbivanja učinio Nikola Šubić Zrinskih koji se nije predao i ustuknuo već je do konca branio povjereni mu grad te čast svojih vojnika, svoga roda i doma. Učenici su u Sigetvaru razgledali i crkvu Turbeki, grobnicu Sulejmana i Park prijateljstva.
Rastali su se kako kažu, nakratko, jer svoje nove prijatelje čekaju u Zadru. Čekaju i pozitivan odgovor na prijavu za natječaj "Erasmus +". Ravnatelj vlč. Nyeste Pal ispratio ih je citirajući Jozsefa Atillu u poemi "Ne vičem ja": "Uzalud se kupaš u samome sebi, samo u drugom sprat ćeš obraz svoj. Postani na vlati trave sitni vrh i bit ćeš veći od osi svijeta." [ IZ DRUGIH MEDIJA | rivaon.com ]