Integracija i korelacija u obradbi lektire

Putevi ostvarivanja toga mnogobrojni su i različiti. Vodeći se tim činjenicama, postala sam svjesna svoje uloge i odgovornosti koju imam kao učiteljica razredne nastave.

U tradicionalnoj nastavi, u kojoj sam sudjelovala kao učenik, lektira mi je predstavljala „uteg“ u svakidašnjim učeničkim aktivnostima. Sjećam se negodovanja pri najavi novoga lektirnog djela koje je podrazumijevalo iščitavanje tekstova za koje nismo bili pripremljeni niti motivirani.

Uz spomenuto, asocijacija na lektiru bio je i opsežan dnevnik čitanja kojem smo morali pridavati izuzetno mnogo pozornosti. Bio je to zadatak koji je zahtijevao i roditeljsku angažiranost. Sat obradbe lektire bio je dodatno opterećenje jer se za dobru ocjenu valjalo sjetiti najsitnijih detalja tijeka radnje. Na temelju vlastitog iskustva, iz gledišta učenika, smatram da taj put nikako nije i ne vodi do željenog cilja – potrebe za čitanjem i za trajnim druženjem s knjigom.

Moj učiteljski staž počinje sukladno početku uvođenja HNOS-a u nastavni proces. Dakle, desetak godina unatrag. Naglasak je bio na korelacijama i integriranim danima. Prema tom principu uvodila sam se u mjesečno i tjedno planiranje rada.

Uočila sam da učenici izuzetno dobro reagiraju na takav način rada, zainteresiraniji su i motiviraniji za učenje. Tako sam se dosjetila svojih „muka po lektiri“ i odlučila napraviti iskorak te sam svaki mjesec jedan tjedan odlučila posvetiti lektiri.

Reakcije učenika i promjene koje su nastale u njihovom odnosu prema lektiri i knjizi uopće pokazale su da je to bila dobra odluka.

U „tjednu lektire“ stvaram mentalnu mapu ili tablicu u kojoj nastojim provući što je moguće više unutarpredmetnih i međupredmetnih korelacija kroz „tekuće“ gradivo. Obradba lektirnog djela počinje s danom preuzimanja lektire iz knjižnice.

Tada odradim motivacijski uvod.

Učenicima ispričam nešto zanimljivo iz života književnika ili počnemo čitati djelo. Nakon nekoliko uvodnih rečenica, zastajemo i na temelju pročitanog nastavljamo s predviđanjima.

Taj je dio vrlo bitan jer se tada kod učenika probudi zanimanje i motivacija za nastavak čitanja. Vrijeme za čitanje lektire ovisi o opsežnosti djela, a može biti najviše do tri tjedna, iako većina učenika djelo pročita unutar tjedan dana. Za to vrijeme, učenici se posvećuju isključivo čitanju, ne vode dnevnik čitanja, niti pišu ikakve zabilješke.

Prvi dan obradbe lektire obvezno je integrirani dan.

Počinjemo s dvosatom hrvatskog jezika u kojem analiziramo književne sastavnice i interpretiramo djelo, tj. stvaramo okvir za daljnji rad. Učenici su najčešće podijeljeni u skupine a rade na različitim tipovima zadataka koje na kraju sata predstavljaju i provode samoprocjenu. Zatim slijede spomenute unutarpredmetne i međupredmetne korelacije. Tijekom tog tjedna lektirno djelo „živi“ u razrednom odjelu i aktivno ga oživljavamo iz različitih kuteva – učenici se izražavaju usmeno, pisano, glazbeno, likovno… i  na taj način pridonose cjelovitom i prirodnom načinu rada.

Zadaća ovoga integracijsko-korelacijskog načina rada jest razvijanje stvaralačke mašte učenika, sposobnost kritičkog mišljenja i logičkog zaključivanja. Kroz zabavu i aktivnost lakše čitaju i uče nastavne sadržaje ostalih predmeta.

Nakon „lektirnog tjedna“ učenici samoinicijativno posjećuju knjižnicu te posuđuju djela slične tematike ili neka od ostalih djela autora čiju smo lektiru obrađivali.

• Da ovaj put vodi spomenutom cilju, potvrđuje učestalo pitanje mojih učenika: „Kad će opet lektira?!“

.......................

Ana ŠERER HAJDINIĆ, učiteljica, OŠ Gornja Vežica