Kako se iščupati?

nečinjenje... Od tih se isprika osjećamo bolje, ali njima ne rješavamo probleme, samo ih guramo pod tepih.

Bez obzira iz čega se želimo iščupati, princip je uvijek isti: zaboravi na priču o tome da si žrtva. Sve dok se osjećaš kao žrtva ne preuzimaš odgovornost i ne ulažeš snagu u to da se iščupaš. Ljude-žrtve uvijek zaboli i naljuti kad im se kaže da čovjeka ne slamaju teške situacije nego način na koji o njima razmišlja, filtri kroz koje promatra situaciju u kojoj se našao. Kroz crna se stakla sve čini crno.

Zato je prvi korak u čupanju iz stanja kojima nismo zadovoljni – priznati samima sebi da uvijek imamo trostruki izbor:

1. Ništa ne mijenjaj, šuti i trpi.
2. Promijeni ono što možeš promijeniti.
3. Pomiri se s onim što ne možeš promijeniti i ne gubi energiju na živciranje oko toga. 

Drugi je korak da prestaneš razmišljati o onomu što ne želiš i umjesto toga počneš vizualizirati ono što želiš i put do tog cilja. Kakva ti korist od toga što imaš najbolji auto na svijetu ako ne znaš kamo njime želiš ići? Kakva ti korist od toga što želiš stići u raj, a ne znaš planirati put do njega?

Treći je korak: uči. Druži se s ljudima koji su već ondje gdje ti želiš stići. Dopusti si da te nadahnu. Promatraj kako čine i što čine. Najvažnija lekcija koju ćeš naučiti od uspješnih ljudi jest da ih do uspjeha nije donio nikakav sretan vjetar, nego njihove dobre navike.  A navike su ponašanja koja se ponavljaju. Nietzche je govorio da su naše navike poput otisaka prstiju. Po čemu su navike ljudi poput kojih želiš biti drukčije od tvojih? Koje su to male, svakodnevne rutine koje su ih učinile dovoljno jakima da stignu do svojih ciljeva?

Četvrti korak: radi. Rad je blagoslovljen jer uvijek donosi rezultate, iako ih često ne vidiš odmah. Radi s mišlju o tome da te sve što činiš polagano približava tvome cilju. Polagano, ne odjednom. Radi, ali ne ubijaj se poslom. Michelangelo je godinama oslikavao 800 m² stropa Sikstinske kapele: cijelu je sliku imao u glavi, ali svaki je dan na mokru žbuku slikao samo onoliki komadić koliki se može naslikati u jednome danu, a da se ne prolupa od napora i umora. Uspjeh je proces: radi na njemu dan po dan. Korak po korak. Prati svoje korake. Veseli se svakom otisku stopala koji je ostao iza tebe jer je dokaz da napreduješ. Veseli se putovanju. Golemi je hrast nekad bio samo običan žir. Vrijeme i neodustajanje učinili su od njega stablo.

Kako se iščupati? Sve je tvojoj glavi. Otkrij što ti daje krila, a što su ti utezi koji te drže na zemlji. Smisli načine da olakšaš utege, a ojačaš svoja krila. U tome je cijela tajna. Loše je samo što nitko to ne može učiniti umjesto tebe.

Piše: Dinka JURIČIĆ