HNK Varaždin: Učenici glumili u predstavi 'Ljepotica i zvijer'

...radilo, uvježbavalo, kreiralo, mijenjalo i nizalo ideje u nastanku još jednog kazališnog izvanserijskog ostvarenja ove školske godine, školskoga mjuzikla "Ljepotica i zvijer". Dječji je rad u izvannastvanim aktivnostima i na veselje roditelja doživio svoju premijeru 6. svibnja 2016. u suorganizaciji varaždinskog HNK.

Inicijator tog projekta, učitelj glazbene kulture i voditelj zbora starije dobi Nikola Habek, ujedno je zaslužan za preradu bajkovitog scenarija mjuzikla.

Nismo željeli napraviti klasičnu završnu priredbu s recitacijama i zborovima, nego nešto drugačije. Budući da na školi već dugi niz godina postoji slična ideja s dramskim skupinama koje su stvarale priče, ali u manjem opsegu, ove smo godine željeli djeci ponuditi novi glazbeni izričaj i u tome smo uspjeli. Ponajprije zbog toga što je sazrio trenutak, volja učitelja, odabir protagonista, angažman ostalih učenika, dakle poklopile su se neke važne stvari potrebne za uspješno ostvarenje.

U vrijeme prošlih školskih praznika osmišljavalo se kako ideju o mjuziklu pretočiti u stvarnost. Iako na internetu postoje mnoge audiovizualne verzije, filmske produkcije, crtići itd., koji mogu biti velika pomoć u kojem smjeru bi projekt mogao teći, ipak nije jednostavno pretočiti takvu produkciju s filmskoga platna na kazališne daske.

Prije svega treba imati na umu da se radi s mladim kreativnim snagama osnovne škole, djecom od najmlađe dobi, glasovima koji još nisu sazreli ili su pak u pubertetu, pa je i s te strane bilo potrebno unaprijed razmišljati i staviti se u poziciju djece. Original bi bio primjereniji starijoj dobi ili učenicima glazbene škole.

Nepisano je pravilo i uvriježenost da se priredbe izvode u okviru jednoga sata kako ne bi došlo do redundancije, ali je ispalo da bi predstava trajala čak sat i pol. No, to nas nije obeshrabrilo. Razumijevajući psihologiju djece, rezultat uspjeha je u dobroj organizaciji scenarija koji se trebao preraditi i prilagoditi uvjetima na terenu. Budući da je bilo jasno kako se predstavom želi postići viša razina i teži umjetnosti koliko god to bilo moguće, dodatni angažman u preradi scenarija i režija bili su esencijalni. Najprije se krenulo u osmišljavanje songova kojih ima mnogo i svi su dosta zahtjevni, i to iz dva razloga. Prvi je taj što je većina songova vrlo duga te pjevački, odnosno tehnički zahtjevna, a drugi razlog je to što se u songovima ne samo pjeva, nego i govori, pleše i glumi. Ne samo nekoliko glavnih protagonista, nego su scene ispremiješane upadima gotovo cijelog ansambla.

Inače, mjuzikl prati diznijevski motiv, ali odlučili smo malo skrenuti s puta. Kako bismo izbjegli moguću dosadu i ravnodušnost kod učenika jer su songovi poprilično dugi, odlučili smo neke songove preoblikovati interpoliranim dodatnim tekstovima, govorenim dijelovima, singspielovima i plesnim motivima. Jedino su songovi „Belle“ i „Mob song“ ostali u originalu otpočetka do kraja, a svi ostali su preinačeni. Tako je, recimo, cijeli song „Naš si gost“ potpuno centoniziran, jer se u njemu osim glume i pjevanja pojavljuju i govoreni dijelovi te plesne koreografije u hip-hop stilu. Oko govorenih dijelova glavnih protagonista bilo je manje intervencija, neki dijelovi su skraćeni ili izbačeni, iz praktičnih razloga jer nije moguće jednostavno napraviti copy-paste scene s filma na živi teren. Likovi su uistinu raznovrsnih karaktera koji se pojavljuju čas u stvarnosti, a čas u iluziji. Ta dualnost svijeta posebno se svidjela učenicima.

Kad je scenarij bio spreman, početkom ove školske godine inicirali smo izradu mjuzikla u suglasnosti s ravnateljem škole. Nakon toga smo organizirali audiciju na koju su se prijavili svi zainteresirani i odabrani su glavni likovi. Većina sudionika su amateri. Potom je uslijedila dobra organizacija. Najprije su zborovi, recitacijske, dramsko-literarne grupe, plesne skupine i ostali individualno vježbali na svom dijelu scenarija od listopada do početka veljače, a od drugog mjeseca imali smo zajedničke probe, tako da je redateljski dio posla protekao u multidisciplinarnom ozračju. Mnogo je sati potrošeno na zajedničke probe koje su bile iscrpljujuće i organizacijski zahtjevne, jednom do dva puta svaki tjedan do tri školska sata i tako tri mjeseca. To je uistinu pravi školski projekt jer probe su se održavale i u slobodno vrijeme i unutar redovne nastave, stoga hvala na razumijevanju i kolegama koji su nas mijenjali. To nije izgubljeno vrijeme, nego – naprotiv – svima neprocjenjivo iskustvo.

Upravo je to bio najteži dio posla, što je zapravo i logično, jer najveći dio otpada na interpretaciju i brušenje raznih manifestacija u govoru, plesanju, pjevanju, glumi itd. Veličina projekta zahtijevala je angažiranost mnogih izvannastavnih aktivnosti škole. Radilo se timski, gotovo uvijek dulje od predviđene satnice.

Od najranijih audicija pa do finala uvježbavali su se solisti, njegovali glasovi zboraša, razrađivale dramske situacije i održavale dramske probe, tečno se izražavalo na govornim probama, osmišljavali su se i dizajnirali kostimi, oslikavala scenografija, vježbao se govor na stranom jeziku, plesalo se, zabavljalo i smijalo.

Kreativna i vesela atmosfera vrhunac stvaralaštva doživjela je premijernom izvedbom, a budući da je zainteresiranost za predstavu rasla, izveli smo još dvije uspješne reprize, 10. i 20. svibnja. U organizaciji udruge Opus nastupili smo i u Zagrebu sa skraćenom verzijom mjuzikla u Osnovnoj školi Matije Gupca u sklopu festivala Đaka glazbenjaka.

Režijski dio posla odradili su, uz učitelja Nikolu Habeka, učiteljice hrvatskog jezika, voditeljice dramskih i govornih skupina, Jasmina Varga, Mirjana Halusek i Maja Šmic. Koreografiju rasplesanih zboraša osmislila je učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture Tajana Stilinović, plesne radionice hip-hopa i koračanja vodile su učiteljice Marija Nenadić, Mirjana Vugrek i Jagoda Kanižaj, a stariju plesnu skupinu učiteljica Sandra Ostoić. Ni najmlađi učenici naše škole nisu prošli nezamijećeno svojim plesnim koracima valcera koje je s njima uvježbala učiteljica Štefanija Rušec. Čarobnosti mjuzikla doprinijeli su nježni zvukovi triangla, Orffići, pod vodstvom učiteljice Renate Maltar Novak. Uz rame zbora starije dobi ravnopravno su stajali i pjevali zboraši mlađe dobi koje je vodila učiteljica Draženka Pust. S velikom samouvjerenošću scenom su vladali i mlađi učenici dramske skupine koje je vodila i pripremala učiteljica Nevenka Mihac (pok.). Uređenje i izrada scene i kostima nisu bili lak zadatak učiteljici likovne kulture Dini Zebec i učiteljici Željki Mihalj, no uz pomoć malih kreativaca likovnih skupina i dobru suradnju scena i kostimi oduševili su izgledom i funkcijom. Da mjuzikl ostane zapamćen, pobrinula se i školska zadruga Druga izradivši prigodne magnete.

Glavni glumci bili su Tia Pikija kao Belle i Karlo Rosenthal kao Zvijer. Ispočetka su učenici bili malo skeptični jer su navikli na malo drukčiji princip rada, no s vremenom su uvidjeli da su se druženjem i suradnjom lakše uživjeli, razvijali i produbljivali karakterne osobine likova koje tumače, a svi su postali prijatelji. Učitelji su oduševljeni postignutim rezultatima jer su vjerovali u učenike od kojih su se neki doslovno od „nulte točke“ razvili u prave glumce.

Zahvaljujemo tehničkoj podršci, učiteljima II. osnovne škole Varaždin, cijelom kolektivu na razumijevanju i pomoći. Posebno hvala našem sponzoru koji nam je omogućio najam kazališne dvorane, tehničkom osoblju Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin i intendantici Jasni Jakovljević. Zahvaljujemo na suradnji i susretljivosti gospođi Davorki Čorko Rodeš, gospodinu Damiru Rodigeru i Branku Furijanu na posudbi bubica, te studentici Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Vendi Vernić na izradi plakata. Najveća hvala našim učenicima na trudu, upornosti, strpljenju, odricanju, predanosti i smijehu.

..........

Nikola HABEK, prof. glazbene kulture