Smartphone na nastavi – koristiti ili zabraniti?

Smartphone: praktično mini računalo ili neugodna ovisnost?

Smartphone! Ne postoji ni jedna tema o kojoj nastavnici, učenici i roditelji raspravljaju s toliko žara. Tko je ovlašten odlučiti o tome gdje koristiti svoj mobitel i za što? Kako se na nov način nositi s pitanjima vezanima za školu? Dosad se uvijek većinom posezalo za zabranama.

Udruga digitalne industrije Bitkom provela je anketu i ustanovila da velika većina učenika u dobi između 14 i 19 godina, njih 84 posto, ne mogu koristiti svoje mobilne telefone u razredu. Gotovo jedan od pet učenika ima opću zabranu upotrebe mobitela, čak i za vrijeme pauze.

Tema je ušla čak i u parlament pokrajine Schleswig-Holstein. Tu su pravni stručnjaci ustvrdili da škole smiju učenicima zabraniti upotrebu smartphonea za vrijeme nastave. Međutim, neprihvatljivo je od učenika zahtijevati da mobitele ostave kod kuće – napokon, roditelji žele da im djeca budu dostupna.

Postoje škole koje vježbaju odricanje od mobitela – na primjer, tijekom školskog izleta. Ima li smisla paušalno zabranjivati uređaje? Učitelj i autor Arne Ulbricht kaže: „Da! Odgojili smo generaciju koja upada u paniku kad im se baterija isprazni“.

Urednica SPIEGEL ONLINEA Heike Klovert misli suprotno: „Škole bi trebale iskoristiti mogućnosti koje pruža smartphone i istovremeno učiti njima se smisleno koristiti.“

Je li smartphone poput male crne rupe koja usisava pozornost, svijest, ako ne i inteligenciju učenika? To pitanje toliko zabrinjava učitelje da ne znaju kako pristupiti problemu nego zabranom. Time ne mijenjaju razmišljanje svojih učenika, nego mobitelima nepotrebno daju na privlačnosti.

Naravno, putem smartphonea učenici mogu objavljivati sramne fotografije ili slati anonimne uvrede. Ali, ako je to ono što žele, činit će to ovako ili onako. Mogu to činiti i navečer kod kuće. Bez obzira na to gdje se zlostavljanje događa, škola treba o tome biti obaviještena i učiti učenike kako se odgovorno ponašati na internetu.

Previđa se da su smartphonei velika prilika za učenike koji imaju manje sredstava za tablete, notebooke, PC-je i videokamere.

Računica je jednostavna: jedna prosječna njemačka gimnazija, prema studiji izdavačke kuće Cornelsen, ima 45 računala i 23 laptopa za 907 učenika. To nije dovoljno. Od tih 907 učenika, međutim, više od 90 posto njih posjeduje pametni telefon. U većini slučajeva uređaji su povezani s internetom.

To bi trebalo biti idealno za igranje i surfanje na satu. Ali, dopustite jedan apel – škole bi trebale izvući najviše iz mogućnosti koje pruža smartphone.

■ Koristiti ga kao alat za istraživanje: koliko brzo se Zemlja rotira?

■ Kao rječnik: što je „prokrastinacija“?

■ Kao sredstvo komunikacije: „Dobro jutro, vozi li školski autobus?"

Tako učenici mogu rano naučiti kako se svrhovito koristiti uređajem koji će igrati veliku ulogu u njihovom kasnijem životu.

Telefoni ne bi smjeli zvoniti. Trebaju biti isključen ili utišani za vrijeme nastave, a kad nisu u upotrebi, trebaju biti položeni na klupu, poput kalkulatora na satu matematike, sa zaslonom okrenutim prema klupi. Tako nitko neće moći škiljiti u SMS. Treba biti jasno da smartphone nije sredstvo za nepodopštine, nego sredstvo za rad.

Ako se učenici i dalje glupiraju, potajno chataju ili surfaju – pa što? Mogu i pisati poruke na papiru susjednoj klupi, igrati križić-kružić ili „tic-tac-toe“. Tko želi ometati nastavu, naći će način da to čini. U konačnici, na učitelju je odgovornost da materijal ispredaje tako da se učenici ne hvataju zabave tako lako.

..................

Napomena:

• Autor članka je Heike KLOVERT – urednica rubrike za školu i sveučilište portala SPIEGEL ONLINE. Radila je kao novinarka u Kölner Stadt Anzeigeru, ZDF-u, WDR-u, Rheinpfalzu, Reutersu, na Stern.de.
• Izvor: spiegel.de