Socijalna inteligencija osnovnoškolaca: 10 pravila

Kako možemo pomoći djetetu da se bolje uklopi?

1.  SLUŠAJTE

Ako mu kažete što treba činiti, kao da želite reći da je nesposoban i ne pomažete mu da uči. Umjesto toga, pomozite mu da razjasni svoje osjećaje i sam riješi problem.

2.  NE ZAUZIMAJTE STRANU KAD JE U SVAĐI S PRIJATELJEM

Obratite pozornost na njegove osjećaje i suzdržite se od toga da demonizirate drugo dijete. Ako posumnjate da je vaše dijete nefer, pokušajte zajedno sagledati gledište njegovog prijatelja, ali opet, budite oprezni da ne krivite svoje dijete.

„Ne znam što je bilo Anđelini da ti je rekla tako grozne stvari... Pitam se je li ju možda povrijedilo to što joj se ti i Ana niste pridružile na odmoru.“

3.  NAUČITE DIJETE DA IZRAZI MIRNO SVOJE POTREBE

Ovo je izazov i nama odraslima, tako da dijete svakako treba smjernice i vježbu. Kad vaša kći vikne na prijateljicu: „Nisi mi ti šefica!“, možete reći: "Izgleda da si zaista ljuta na Irenu. Možeš li joj reći što bi htjela, umjesto da joj kažeš što misliš o njoj?“

4.  NAUČITE IH DA SE ZAUZMU ZA SEBE

„Možeš li reći Josipu da se zaista voliš hrvati s njim, ali da trebaš neka pravila kao, na primjer, da stop znači stop?“

5.  IZBJEGAVAJTE NEGIRATI NJEGOVU PERCEPCIJU DRUGIH LJUDI

Umjesto toga, analizirajte i pomozite razjasniti. Na primjer, umjesto da kažete: „Mislim da Katja nije htjela biti zločesta prema tebi i naravno da ne možeš povući poziv na rođendan!“, pokušajte empatijom: „Vidim da te je to što je Katja rekla, pred svima, osramotilo. Misliš da je to namjerno učinila, zato si tako ljuta i nećeš ju na svom slavlju?“

S takvom podrškom vjerojatno će lakše prebroditi ljutnju i biti u stanju bolje odlučiti.

6.  NEKA IM UĐE U NAVIKU PRIZNAVATI I IZRAŽAVATI OSJEĆAJE UMJESTO DA IH POTISKUJU

Ponekad nam je, kao roditeljima, teško vidjeti svoje dijete kako pati pa se naljutimo na drugu djecu i govorimo stvari poput: „Nije ti to dobar prijatelj. Idemo naći novog.“

Ali, to djetetu uopće ne pomaže. Kad kažemo djetetu da jednostavno preboli nekog do koga mu je bilo stalo ili da jednostavno prestane patiti, time odbacujemo njegove osjećaje i ostavljamo ga zaglavljenog u ljutnji i povrijeđenosti. Kad suosjećate s djetetom, ono potpuno proživljava svoje osjećaje. To može značiti da će se više uzrujati trenutačno, ali jednom kad dobije priliku osjetiti svoje emocije, one počinju blijedjeti.

„Kada ti prijatelj kaže takvo nešto, to stvarno boli.“

7.   ŠEFOVANJE JE ČEST IZAZOV RANIM OSNOVNOŠKOLCIMA

Sva djeca žele da bude po njihovom, a ipak žele da se druga djeca igraju s njima. Pregovaranje je ključna vještina u toj dobi. Pokušajte pitanjem riješiti problem:

„Je li ti važnije da igraš po svojim pravilima ili da se Katja igra s tobom?“

Kad drugo dijete šefuje, vaše dijete će trebati vašu pomoć da bi taktično pregovaralo s prijateljem.

„Stvarno se želim igrati s tobom, Jasmina, ali igramo se dotjerivanja već cijelo jutro i ne igra mi se više. Što bismo se mogli igrati, a da nam se oboma sviđa?“

8.   POMOZITE DJETETU DA RAZMOTRI SVE OPCIJE

Najčešće, kad dijete prođe kroz svoje osjećaje, zna što treba činiti. „Nisam više ljut na Stjepana, ponovno bih se igrao s njim. Pokucat ću mu na vrata.“

Ali, ako to nije slučaj, pomozite mu u traženju rješenja. Ponekad mu je potrebno pomoći i kako reći "ne" na način koji bi očuvao i prijateljstvo i njegov integritet.

9.   AKO JE VAŠEM DJETETU TEŠKO, POTRAŽITE PRAVU VRSTU POMOĆI

Na primjer, neka djeca ne upadaju u društvene zavrzlame, nego trebaju pomoć oko pridruživanja grupi. Druga djeca ne uvažavaju tuđe ideje ili fizički ulaze u tuđi osobni prostor. Promatrajte svoje dijete dok je u interakciji s drugom djecom i uočite gdje je problem. Kasnije odigrajte isti scenarij s plišanim igračkama. Neka bude smiješno kako bi se otklonila napetost. Čitanje knjiga sa socijalnim vještinama s vašim djetetom također pomaže dok god dijete osjeća da se udružujete s njim kako biste mu pomogli, a ne da ga pokušavate „popraviti“.

10.   BUDITE OSJETLJIVI NA INFORMACIJE DRUGIH RODITELJA I INTERVENIRAJTE KAKO BISTE IZBJEGLI AGRESIVNO PONAŠANJE

Na primjer, ako roditelj drugog djeteta tvrdi da je vaš sin udario njegovo dijete, prihvatite to kao alarm za buđenje. Nikako ne posramljujte dijete, ali pomozite mu da razmisli kako bi se osjećalo da je na mjestu tog drugog djeteta. Pomozite mu da napiše poruku isprike. Istražite do kraja što se dogodilo i što može učiniti kako bi se ubuduće kontrolirao u istoj situaciji. Poručite djetetu, vrlo jasno, da je, bez obzira na sve, ono što on čini sa svojim tijelom isključivo njegova odgovornost. Tad pogledajte život svog sina vrlo ozbiljno. Je li vaš sin osjetljivo dijete koje zadržava osjećaje? Je li svjedok nasilja u kući ili na TV-u? Koristite li silu kako biste ga disciplinirali (uključujući i povlačenje u kaznu)? [ IZ STRANIH MEDIJA | ahaparenting.com ]