Moraju li me učenici voljeti?

Ali, sada u službi čovjek pripada više nastavnicima i želi da se tako prema njemu i odnose – s poštovanjem, ne više kao prema prijatelju.

       STVORITI BAZU

DOBAR ODNOS NE DOLAZI ODMAH, NA TOMU SE TREBA RADITI. Nećete uspjeti ako ne postavljate snažne zahtjeve pred učenike ili puštate sve da se samo provuku. Sjetite se svojih školskih dana: takve nastavnike nismo nikad posebno voljeli. Na njihovoj nastavi je neko vrijeme bilo udobno, a onda je većini dosadilo.

      DOBRO PRIPREMITI MATERIJAL ZA NASTAVU

MORATE ZNATI ŠTO PREDAJETE PA I VIŠE OD ONOG ŠTO OBRAĐUJETE NA NASTAVI. Ali, nemojte se bojati da nešto nećete znati. Ponekad učenici čak znaju i bolje. I to je isto u redu. Ako je, na primjer, neki učenik živio na mjestu o kojem se govori na nastavi, možda će on pružiti dodatne informacije. Ako je učenik odrastao kao dvojezičan, možda vlada jezikom bolje od vas, a i na području računala i tehnike su mnogi učenici već ispred nas. Privucite te učenike sebi umjesto da radite protiv njih. Ako ne znate odgovor na pitanje, pokažite im kako da do njega dođu te ga naknadno ponudite!

      OSTANITE STROGI

SVATKO TRAŽI UNIFORMNOST. U ODNOSU NASTAVNIK – UČENIK TO JE POSEBNO VAŽNO. Ako, na primjer, danas ne zadate domaću zadaću jer im se to tako hoće, a onda ih prekosutra toliko opteretite da jedva stižu, to nije u redu od vas. Isto tako, nitko ne razumije kada se cijeli dan šalite s učenicima, a onda iznenada nekima napišete opasku ili ako ne zabilježite zaboravljeni domaći rad, a onda iznenada pišete pismo roditeljima. Ako vam se jedan dan ne čini važnim kontrolirati učenike, onda ne možete drugi dan dijeliti dojmove i ocjenjivati.

      POHVALA I KRITIKA

ISKRENE KRITIKE BIT ĆE BOLJE PRIHVAĆENE AKO ISTO TAKO ISKRENO POHVALJUJETE. Uzmite u obzir i osobna poboljšanja pojedinih učenika. Netko tko loše stoji s ocjenama, a onda iznenada dobije trojku, veseli se tome jednako kao i učenik koji je prosječan pa odjednom dobije peticu. Pohvala je tu zbog osobnog truda. Ali, ne izjednačujte trud i osobu. Izrazi poput: „Ovo je loše!“ ili „Ne možeš ti to!“ poručuju učeniku da ga smatrate nesposobnim. „Ovaj rad koji si predao i nije bio tako dobar“ ili „Možeš ti to bolje“, stvaraju nešto pozitivniju sliku.

      SLUŠATI

POSLUŠAJTE I SAGLEDAJTE CJELOKUPNU SLIKU SITUACIJE, JER... Djeca imaju probleme. Ako se obrate vama, uzmite to u prvom redu kao kompliment. Odabrani ste kao pouzdana treća strana. Ali, ne smijete naći rješenje. Pitajte učenika što očekuje i što mu je dopušteno činiti. Ponekad je dobro uključiti stručnjaka ili razgovarati s roditeljima. Ali, nemojte biti previše zabrinuti i nemojte suditi. Riječ je o pomaganju, a ne osuđivanju.

      OSTANITE LJUDI

I VI MOŽETE POKAZATI SLABOSTI. Niste u nečem uspjeli? Vaš rukopis se ne može čitati s ploče? Nešto ste zaboravili? Nema problema, sve dok priznajete učenicima svoje slabosti. Ali, ne pretjerujte sa svojim slabostima – inače će vas ismijavati. Smijete povesti privatnost sa sobom, to može ponekad i pomoći, ali tome je mjesto u školi samo u umjerenim količinama.

• Dakle, moraju li me učenici voljeti?
• Da se vratimo na glavno pitanje: Da! Učenici bi vas trebali voljeti – dok god to ostaje unutar distanciranog odnosa.

..................

NAPOMENA:

• Autor članka Manon SANDER predavala je u osnovnoj i srednjoj školi. Predavač je na Sveučilištu u Bielefeldu, gdje nadzire praksu budućih nastavnika. Majka je šestero djece, a piše za mnoge nakladnike i časopise.
• Izvor: forrefs.de