AUSTRIJA | FENOMEN PRETJERANE BRIGE

Djetinjstvo pod roditeljskim staklenim zvonom

petak, 18. studenoga 2016.

Prometne gužve pred školama nisu samo tehničko pitanje. Je li roditeljska pretjerana skrb problem luksuza, otkriva li čak nedostatak orijentacije sad već odrasle generacije?

Djetinjstvo pod roditeljskim staklenim zvonom

Nekima je prometni problem to što svaki dan dolazi do gužve ispred središnje škole u Amstettenu. Raspravlja se o rješenju – jednosmjerna cesta i zabrana zaustavljanja. Ne govori se o tome što se krije iza toga što prometna gužva postaje nemoguća zbog nebrojenih roditelja koji dovoze djecu u školu ili dolaze po njih. Iz ove točke gledišta, dolazimo na potpuno drugu temu, odgoj. Budući da se djecu sve više čuva, njeguje i pazi – a rezultat je sve lošiji – roditelji bi najradije uokvirili svoju djecu, iz straha da ne bi došla u nekakvu opasnost na putu od kuće do neke od institucija od povjerenja.

„Nenadziranog slobodnog vremena“, kako ga naziva psihologinja Hedwig WÖLFL, sve je manje. Model u kojem su djeca s prijateljima na ulici i do večere moraju biti doma gotovo je izumro. Postoji nekoliko oblika tog fenomena i u različitim intenzitetima: od paničnih roditelja do nogometne mame. Svejedno kako ih nazivamo, te roditelje ujedinjuje želja da stalno budu u blizini svoje djece i nadziru ih.

Pascal KELLERMAYR zna to ponašanje po sebi samom. Taj 42-godišnjak u odnosu sa svojom desetogodišnjom kćerkom njeguje posebnu vrstu brige, kako on to kaže. Zna biti vrlo „sumnjičav prema osjećaju odgovornosti drugih“ – posebno prema vozačima. Zato mu pomisao da bi njegova kći mogla putem biciklom upasti u nevolje zadaje velike brige. „I općenito, gdje god nešto može tehnički otkazati“, njemu naglo stvara nervozu. Drugi roditelji kažu da imaju potpuno drugu vrstu brige: „Poznajem one koji voze 160 na autocesti, a ne bi nikad pustili dijete samo u podzemnu željeznicu“. To je iracionalno i ima veze s vlastitim iskustvima i strahovima.

ZABRINUTOST KAO LUKSUZNI PROBLEM

O želji da kao roditelj izgradi zaštitni zid oko djeteta, porazmislio je i sam Kellemayr. On je primijetio da mu se oprez ne javlja tako intenzivno tijekom radnog tjedna, nego prije svega i pogotovo kad ima slobodan dan. „Moji roditelji nisu imali vremena razbijati glavu time što bi se sve moglo dogoditi“, kaže. U tom smislu to bi ponašanje moglo biti nešto kao luksuzni problem sadašnje generacije.

Što se krije iza roditeljskih strahova? Otkad je počela rasprava o pretjeranoj brizi roditelja (U Sjedinjenim Državama je počela 90-ih), psiholozi i sociolozi traže odgovore, a uvijek se vraćaju na nekoliko važnih čimbenika.

PRVI. Koliko god zvuči banalno, u medijima je izvještavanje o nesrećama često senzacionalističko i utječe na osjećaj rizika pojedinih ljudi, pojačavajući pritisak na manje strašljive. „Svaka gadost završi u medijima“, kaže Kellermayr. „Ljudi ne procjenjuju rizike realno.“ Također, osjeća se sve jače nepovjerenje prema javnim prostorima – dijelom s pravom, a dijelom kao rezultat raširene tjeskobe.

DRUGI. Roditelji srednje klase imaju više vremena posvetiti se svom „projektu“ (posebno ako se radi o jedincu) nego prije. Maksimalna briga nije samo fenomen dobrostojećih. Iako, u usporedbi s djecom plemića i bogatih građana, koja su odrastala s guvernantama, današnja djeca tjeskobnih roditelja još odrastaju prilično slobodno. Činjenica je i događa se tendenciozno da se neprimjetno povećava socijalni pritisak na „bezbrižne“ roditelje („Zašto puštaš dijete samo u autobus?“). Tako se mijenjaju norme.

TREĆI. Taj pritisak proizlazi iz pretpostavke da najveća briga znači najbolje roditeljstvo. Također, roditeljski perfekcionizam je fenomen dobrostojećih. Isto tako, možda se iza toga krije manjak orijentacije cijele jedne odrasle generacije. Djeca doslovno postaju najvažniji životni sadržaj koji ispunjava praznine roditelja, moraju se potpuno osigurati kako bi se istrijebila duboka nesigurnost roditelja. Je li roditeljski štit zapravo štit od njih samih? Možda je najveći strah tjeskobnih roditelja osjećati se da su sami na svijetu poput izgubljenog djeteta. Protiv toga nije tako lako pronaći recept.

..................

NAPOMENA:

  • Autori članka su Erich KOCINA i Anne-Catherine SIMON. Kocina je suradnik Die Pressea i bloger, a Simon je novinarka i autorica; tri godine je bila urednica feljtona za Die Presse.
  • Die Presse – ugledna austrijska dnevna novina, jedna od četiri najtiražnijih novina u Austriji.
  • Izvor: diepresse.com

 

Vezani članci
Školski portal: Satove će voditi naši vrhunski sportaši

Satove će voditi naši vrhunski sportaši

… za svaki razred od dva do tri sata emitirat…

Školski portal: Učiteljica koja je kolegama blizu i na daljinu

Učiteljica koja je kolegama blizu i na daljinu

Svi koji znaju Sandru ili prate njezin rad znaju s…

Školski portal: Nastava na daljinu, raspored

Nastava na daljinu, raspored

OSNOVNA ŠKOLA: ■ 5. razred ■ 6. razred ■ 7.…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava…

Školski portal: Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

... odijevaju Crvenkapičinu haljinu, lovčev šešir…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…