„Kako djeca uspijevaju“

Paul Tough američki je novinar i publicist. Dosad je objavio dvije knjige od kojih je novija, Kako djeca uspijevaju,uspješnica New York Timesa.

Tough piše za New York Times Magazine o roditeljstvu, obrazovanju i socijalnoj politici.

U svojoj knjizi Kako djeca uspijevaju autor savjetuje roditelje neka odustanu od didaktičkih igračaka i ne opterećuju svoju djecu učenjem stranih jezika u ranoj dobi jer je kognitivna hipoteza napuštena (prema njoj  uspjeh ljudi ponajprije ovisi o kognitivnim vještinama mjerljivima testovima inteligencije). Autor piše o višegodišnjoj dominaciji kognitivnog pristupa koji je loš uspjeh tumačio slabim poticanjem u ranoj dobi zbog čega su roditelji nabavljali sve savršenije didaktičke igračke i učili djecu stranim jezicima usporedno s materinskim.

Nasuprot donedavno prevladavajućoj kognitivnoj hipotezi, Paul Tough upoznaje nas u uvodnom dijelu knjige s drukčijim shvaćanjem prema kojemu najvažnija stvar u razvoju djeteta nije maksimalna količina podataka koje mu možemo uliti u glavu tijekom prvih nekoliko godina života, nego mu treba omogućiti da razvije i stekne ove vrijednosti: ustrajnost, samokontrolu, radoznalost, pozornost, odlučnost i samopouzdanje.

Ekonomisti to nazivaju nekognitivnim vještinama, psiholozi ih zovu crtama osobnosti, a ostali ih doživljavaju kao karakterne osobine, navodi autor.

Knjiga nas upućuje na brigu o emocionalnom životu, bavi se pitanjem ublaživanja posljedica stresa i pomaže pri usmjeravanju djeteta kako bi postalo svjesno svoje snage. Roditelji u njoj mogu dobiti savjete kako da u djece razvijaju karakter, potiču borbenost, radoznalost i kreativnost pridonoseći istodobno stvaranju njihova identiteta.

Paul Tough savjetuje roditelje neka neprestano grle svoju djecu, obasipaju ih pažnjom i ljubavlju te ih smiruju ih pokazujući im da su voljena.

Zanimljivo je istaknuti da je publicist Paul Tough detaljno istražio koji su odgojni programi razvojno najpoticajniji od najranije dobi, preko igara u dječjim vrtićima, do srednjoškolskih mentora i šahovskih kampova, te sve obuhvatio i prikazao u svojoj knjizi.

Knjiga Kako djeca uspijevaju donosi nam spoznaju o tome kako osloboditi dječje talente čak i u odgojno zapuštenim sredinama i pretvoriti ih u novu društvenu snagu. Naglašavajući važnost optimalne podrške u svakoj dobi, autor ističe važnost izgradnje karaktera i kognitivne kontrole u pubertetu te opisuje ulogu učitelja i mentora govoreći o tome kako delinkventi mogu postati odlikaši.

Kako požeti uspjeh (a kako neuspjeh)

Autor se bavi temom najučinkovitijih školskih programa te zašto je opasnost od neuspjeha ključna za put do uspjeha.

Programi usmjereni na emocionalne, psihološke i neurološke puteve mogu biti znatno učinkovitiji od kognitivnih intervencija što se dokazuje u prvom poglavlju Kako požeti uspjeh (a kako neuspjeh). Autor naglašava da se inteligencija nakon osme godine života uporno opire pokušajima korigiranja, a sposobnost odolijevanja stresu i kontroliranje snažnih emocija može se popraviti, katkad i posve, sve do kraja adolescencije, čak i u odrasloj dobi. Adolescencija može biti i vrijeme najdubljih preobrazbi: trenutak kada se  mlada osoba uspijeva odvratiti od puta koji vodi u gotovo siguran neuspjeh i odjedanput se počinje usmjeravati prema uspjehu, piše novinar Paul Tough.

Kako izgraditi karakter

Drugo poglavlje, Kako izgraditi karakter, temelji se na važnosti karakternih kvaliteta, bavi se samokontrolom i snagom volje, motivacijom, savjesnošću, borbenošću, disciplinom, dobrim navikama te identitetom (skupni identitet snažno utječe na postignuća, i pozitivna i negativna). U drugom poglavlju autor na svoj način opisuje karakter navodeći da on može djelovati kao nadomjestak za „društvenu sigurnosnu mrežu” (podrška obitelji i škole) koja štiti mladog čovjeka od posljedica povremenih mogućih skretanja s pravoga puta, pogrešaka i loših odluka. Budući da djeca iz siromašnih obitelji nemaju takvu vrstu podrške, moraju to nadoknaditi na neki drugi način. Za postizanje uspjeha potrebno im je više borbenosti, društvene inteligencije i više samokontrole nego djeci iz dobrostojećih obitelji. Razvijanje tih sposobnosti zahtijeva mnogo napora i, uspiju li u životu te steknu sveučilišnu diplomu, takvi će ljudi nositi sa sobom nešto puno vrednije – spoznaju da su se popeli na vrh planine kako bi je stekli, zaključuje Tough.

Kako razmišljati

Treće poglavlje,Kako razmišljati, odnosi se na bavljenje djece šahom, njihovo sudjelovanje na nacionalnim natjecanjima i borbu s uspjehom i neuspjehom ne samo u šahu nego i u školi. Glavni lik, dvanaestogodišnji James, pobjeđuje na američkome nacionalnom šahovskom  prvenstvu, ali nije pretjerano zainteresiran za učenje u školi te je vrlo malo naučio o svijetu izvan šahovske ploče. Tough smatra da taj iznimno nadareni dječak sve to može nadoknaditi dokle god postoji učitelj koji ga može uvjeriti u to da uspjeh u školi može biti jednako privlačan kao i uspjeh za šahovskom pločom te mu pomoći da nauči podnijeti neuspjeh. Ta ideja, ideja o važnosti učenja, kako podnijeti neuspjeh te kako učiti iz vlastitih pogrešaka, nit je koja se provlači mnogim poglavljima ove knjige. Na temelju toga je Elizabeth Spiegel, učiteljica šaha i prava stručnjakinja, prihvatila neumitnost da će njezini učenici često gubiti partije šaha. Njezin posao nije bio spriječiti ih da gube, nego naučiti ih kako se suočiti s vlastitim pogreškama i iz njih izvući pouku.

Kako uspjeti

Četvrto poglavlje,Kako uspjeti, usredotočuje se na razvoj mentalnih vještina te karakternih vrlina koje pomažu mladima da uspiju u životu.

Bolji put

Peto poglavlje pod nazivom Bolji put prikazuje potrebu za reformama američkog školstva, potrebu za stvaranjem potpuno drukčijeg sustava za djecu koja se suočavaju s teškim i ozbiljnim problemima kod kuće. Na samom kraju petog poglavlja autor izražava divljenje i nadu promatrajući mlade ljude kako se odlučuju za težak i često bolan put k nečemu boljem te se pokušavaju oduprijeti onome što im se možda činilo neizbježnim. Autorovi likovi, James, Keitha i Kewaunna, stvarni su mladi ljudi koji su napravili nešto od sebe i poboljšali vlastiti život te se svakoga dana penju po jednu stubu prema uspješnijoj budućnosti samo zato što im je netko pomogao učiniti prvi korak.

Paul Tough često je tijekom pisanja ove knjige raspravljao s ekonomistima, psiholozima i neuroznanstvenicima o uspješnosti i vještinama.Usporedno s time u državnim je školama, pedijatrijskim klinikama i restoranima brze hrane razgovarao s mladim ljudima pokušavajući doznati kako uspijevaju poboljšati vlastiti život.

Knjiga se zapravo bavi ambicioznim i dalekosežnim nastojanjem da se riješe neke od tajni koje istinski prožimaju ljudski život: Tko postiže uspjeh, a tko neuspjeh? Zašto neka djeca uspijevaju, a druga se izgube na svojem životnom putu? Što roditelji, učitelji i svi mi možemo učiniti kako bismo mlade naraštaje usmjerili prema uspjehu?

Krećući u potragu za postupcima i programima koji najdjelotvornije pomažu djetetu da ostvari svoje potencijale, autor na konkretnim primjerima priznaje da je ključ budućeg uspjeha djece bliskost i emotivna povezanost s roditeljima koja je važnija od uvjeta u kojima dijete odrasta, uključujući siromaštvo i druge probleme.

Izvrsnost je ove knjige u tome što nam autorove spoznaje mogu pomoći da promijenimo vlastita shvaćanja i način upravljanja školama i društvom u kojem živimo.

…..

Marijana KRIŽANOVIĆ, prof.

Osnovna škola Jakovlje