Trčanje nakon učenja može poboljšati pamćenje

Učenikov (ili studentov) odabir aktivnosti nakon učenja – poput štrebanja za ispit – izravno utječe na njegovu sposobnost pamćenja informacija. Istraživači koji stoje iza te nove studije, s Universityja of Applied Sciences Upper Austria, kažu da bi se učenici trebali posvetiti umjerenom vježbanju, poput trčanja, umjesto da sudjeluju u pasivnoj aktivnosti poput igranja računalnih igrica ako se žele osigurati da će zapamtiti ono što su naučili.

„Imao sam djecu u dobi kad su računalne igre počele biti vrlo zanimljive“, rekao je Harald KINDERMANN, vodeći autor i profesor pri Universityju of Applied Sciences Upper Austria. „Želio sam otkriti kako to – i sve veći manjak vježbe i svježeg zraka – utječe na njihovu sposobnost pamćenja informacija važnih za školu.“

U sklopu te studije dr. Kindermann i njegovi kolege zamolili su 60 mladića u dobi od 16 do 19 da zapamte niz informacija, od učenja puta na gradskoj karti do pamćenja njemačko-turskih parova riječi.

Sudionici su zatim bili podijeljeni u tri grupe:

• jedna grupa je igrala nasilnu računalnu igru – Counter Strike
• druga grupa je otišla na trčanje
• treća grupa (kontrolna) je vrijeme provela na otvorenom.

Istraživači su usporedili koliko su dobro ljudi iz svake grupe zapamtili informacije koje su im prezentirane.

Rezultati su pokazali da je grupa koja je trčala bila najuspješnija u prisjećanju informacija nakon te aktivnosti nego prije nje. Oni u kontrolnoj grupi su prošli malo gore, dok je pamćenje ljudi koji su igrali računalnu igru bilo znatno slabije.

„Naši podaci pokazuju da je na testovima najbolja bila grupa koja je trčala, jer se prisjetila puno više podataka nakon trčanja nego prije. Oni koji su bili u kontrolnoj grupi prošli su malo lošije, a najmanje su zapamtili oni koji su igrali računalnu igru.“

„Ovi podaci ukazuju na to da igranje računalnih videoigara nije korisno u pogledu poboljšanja efekata učenja“, dodao je dr. Kindermann. „Umjesto toga, preporučujemo da se mladi, ali i odrasli, posvete umjerenom vježbanju nakon učenja.“

Taj efekt uzrokuje vrlo složen proces.

Hormon stresa kortizol utječe na našu sposobnost pamćenja: u nekim okolnostima on nam pomaže prisjetiti se stvari, a u drugima narušava našu sposobnost pamćenja. Postoje dvije vrste stresa u tom smislu – psihološki i fizički – a supstancije koje tijelo proizvodi tijekom fizičkog stresa poput trčanja možda poboljšavaju naše pamćenje.

Istraživači su postavili dvije glavne hipoteze.

• PRVA, možda je riječ o tome da nasilne računalne igre mogu prevariti mozak tako da on vjeruje kako je pod pravom fizičkom prijetnjom. U kombinaciji s psihološkim stresom igranja, to znači da se mozak fokusira na te percipirane prijetnje i odbacuje bilo kakve informacije koje je upravo naučio.
• DRUGA HIPOTEZA je bila da fizički stres trčanja prebacuje mozak na „način pohrane informacija“ u kojem mozak zadržava informacije koje učenik želi zapamtiti. Tijekom umjerenog vježbanja poput trčanja tijelo proizvodi više kortizola da bi održalo tjelesne sustave u ravnoteži dok je tijelo pod fizičkim stresom. Taj kortizol bi mogao pomoći poboljšati pamćenje. Ipak, znanstvenici nisu sasvim sigurni koja je veza između razina kortizola i pamćenja, stoga je potrebno daljnje istraživanje.

Dr. Kindermann i njegova ekipa sad planiraju proširiti tu studiju te istražiti učinke nasilnih računalnih igara i drugih aktivnosti na dugoročno pamćenje.

..........................

NAPOMENA:

• Science Daily je jedan od najpopularnijih i nagrađivanih znanstvenih portala na internetu, s više od 6 milijuna posjetitelja mjesečno.
• Izvor: sciencedaily.com