Fiksiranost na testiranje

...za koju se vjeruje da donosi sreću, da bi polaznici testova mogli upisati fakultet koji žele. Roditelji nekih učenika mole se u lokalnim crkvama i hramovima, a drugi nestrpljivo čekaju na ulici dok njihova djeca pišu taj osmosatni test. Trgovine odgađaju otvaranje svojih vrata da bi na cestama bilo što manje prometa, a zrakoplovi ne uzlijeću tijekom sekcije slušanja na testu engleskog jezika. Učenicima koji kasne na ispit lokalna policija nudi taksi usluge. Čini se da je cijela Južna Koreja fokusirana na to da njezini učenici dođu na test i napišu najbolje što mogu.

NAJBOLJI REZULTAT ZNAČI PRIJEM NA JEDNO OD NAJBOLJIH SVEUČILIŠTA U ZEMLJI: Seoul National University, Korea University ili Yonsei University. Oni koji ne postignu dobar rezultat, ne prođu test ili nisu zadovoljni svojim rezultatom, mogu ga ponovno pisati – za godinu dana, nakon što su se 12 godina pripremali za prvi test, od čega posljednje tri uključuju dodatne sate svakodnevnog učenja.

Za usporedbu, većina prijamnih ispita za sveučilišta u SAD-u, na primjer, traje manje od 4 sata. Većini južnokorejskih učenika Suneung određuje koji će fakultet pohađati, dok u SAD-u rezultati testova mature ili prijamnih testova za sveučilišta čine samo mali dio odluke o upisu, a postoje i brojna sveučilišta koja se potpuno odmiču od uzimanja u obzir rezultata.

Pripreme za Suneung i sve ostalo što on podrazumijeva mogu biti vrlo „apokaliptične“.

„Većina učitelja naglašava da, ako padnemo na Suneungu, ostatak naših života bit će obilježen neuspjehom, zato što je taj test prvi i posljednji korak do uspješnog života“, rekla je Sina KIM, 25-godišnjakinja koja trenutačno traži posao. Taj ispit je „krajnji cilj i posljednja odrednica naših života. Mi razmišljamo na način da će, ako uspješno napišemo test, svijetla budućnost automatski uslijediti.“

Suneung nije jedini način za upis na fakultet, ali je najčešći i najugledniji. Alternativni proces Susi obično zahtijeva dobar prosjek ocjena, izvannastavne aktivnosti te intervju ili test u obliku eseja. Dongyoung SHIN, 36-godišnjakinja, upisala je fakultet na taj netradicionalan način, a kaže da se uz njega povezuje stigma: upis fakulteta preko procesa Susi – a ne Suneunga – smatra se "lakšim putem".

Današnja južnokorejska fiksacija na testiranje razvijala se stoljećima, prema Michaelu SETHU, autoru knjige „Edukacijska groznica: društvo, politika i potraga za školovanjem u Južnoj Koreji“. Suneung ima korijene u testu nastalom u 10. stoljeću, a polagao se za ulazak u državnu službu. Prolazak testa i osiguravanje posla u vladi garantiralo je status. „Čak i ako niste pokušavali pronaći posao kao vladin službenik, željeli ste imati potvrdu da ste položili ispit kako biste očuvali status svoje obitelji“, rekao je Seth. "Obilježena posebnim mjestom koje su sljedbenici Konfucija imali u društvu, edukacija je bila sredstvo moralnog autoriteta."

Ispit državne službe je ukinut potkraj 19. stoljeća, dok je Koreja bila pod japanskom kolonijalnom vladavinom, a pristup edukaciji nakon osnovne edukacije bio je ograničen u sklopu korejskog podređenog statusa u carstvu. Nakon pada carstva sa završetkom Drugog svjetskog rata nepismenost je bila vrlo raširena, uz manje od 5 posto odrasle populacije koja je imala više od osnovnoškolske edukacije. Jedino sveučilište u Koreji u to vrijeme upisivalo je primarno japanske učenike.

Moderni oblik prijamnog ispita nastao je 1950-ih. Dok je nacija trpjela političke nemire, ekonomski kaos i rat, istovremeno je napredovala u edukaciji. Veliki dio njezinog uspjeha bio je rezultat usmjerenog truda države da podigne „opći standard edukacije“ umjesto fokusiranja na njezinu elitnu klasu, što je bila tradicija tijekom japanske kolonizacije. U pola stoljeća nakon što je carska vladavina završila 90 posto učenika završavalo je srednju školu. Nastalo je više od 180 fakulteta i sveučilišta, a omjer muškaraca i žena koji su upisivali fakultet bio je povoljniji nego u većini europskih zemalja.

Nakon šest desetljeća otkako je uveden Suneung njegova priroda i pitanje koliko bi trebao pridonijeti upisu na fakultet podvrgnuti su raspravi. Jedina konstanta bio je golemi pritisak na sve učenike, koji se od vrtića do kraja srednje škole pripremaju za taj test.

U vrijeme kad učenici upišu srednju školu u desetom razredu, učenje se pojačava. Tipičan dan učenika sastoji se od 10 sati škole, brze pauze za večeru i ostatka večeri provedenog u dvoranama za učenje. Učenici se mogu vratiti kući da bi nastavili učiti ili otići u "škole za štrebanje".

Se-Woong KOO je radio u "školi za štrebanje" i opisao je to iskustvo u New York Timesu: „Škole za štrebanje su bezdušna postrojenja koja se sastoje od beskrajnih prostorija odijeljenih tankim zidovima, osvijetljenih fluorescentnim žaruljama i napunjenih učenicima koji napamet uče engleski vokabular, pravila korejske gramatike i matematičke formule.“

Ta opsesija edukacijom pomaže Južnu Koreju smjestiti u vrh svjetskih edukacijskih ljestvica. Prošle godine na rezultatima testova iz matematike i znanosti bila je na drugom mjestu u svijetu, iza Singapura.

• OECD je otkrio da više od 70 posto maturanata u Južnoj Koreji upisuje fakultete.

Međutim, sve to ima svoju cijenu, a plaćaju je i učenici i njihovi roditelji. Istraživanje koje je provela južnokorejska vlada 2014. pokazalo je da su južnokorejska djeca najmanje sretna među djecom iz 30 zemalja, od kojih je većina u OECD-u, dok je Ministarstvo zdravlja navelo „akademski stres“ kao „najvažniji faktor“. Južna Koreja je 2014. uložila 18 milijardi dolara u privatnu edukaciju da bi poboljšala šanse svojih učenika na Suneungu – iznos koji je triput veći od OECD-ovog prosjeka.

...........

Južnokorejske novine The Hankyoreh izvijestile su da je iznos koji je Južna Koreja potrošila 2014. na edukaciju bio „najviši iznos od svih zemalja OECD-a već 14 godina za redom, što je dokaz velikog oslanjanja zemlje na privatne troškove za javnu edukaciju“.

............

Još jedan prigovor je da ispit, rezultat i obrazac za upis na sveučilište čine akutnu fokalnu točku južnokorejskog edukacijskog sustava zbog koje se čini da svi drugi aspekti edukacije blijede u usporedbi s njim. Dongyoung se prisjeća: „U tri godine srednje škole ni jednom me ni jedan učitelj nije pitao što bih voljela raditi ili što bih željela studirati. Nitko zapravo nije mario za moje interese ili o tome u čemu bih mogla biti najbolja.“

Bez obzira na to, sljedeći put kad južnokorejski učenici budu pisali Suneung, bit će to hladan dan u Južnoj Koreji, kažu bivši polagači testa. Iako se datum testa mijenja iz godine u godinu, oni kažu da „dan testiranja uvijek ima neku posebnu notu hladnoće.“

.......................

NAPOMENA:

• The Atlantic je američki kulturno-politički časopis koji izlazi od 1857. godine, a smatra se jednim od najstarijih i najuglednijih izdanja tog tipa u SAD-u. U tom časopisu su prvi put objavljena neka od najvažnijih američkih književnih djela.
• Izvor: theatlantic.com