4 razloga zbog kojih je istočna Azija i dalje na vrhu

Tijekom proteklih godina položaji drugih zemalja na ljestvicama pomicali su se gore i dolje, ali edukacija u istočnoj Aziji – koja uključuje Kinu, Singapur, Tajvan, Južnu Koreju i Japan – nastavlja dominirati, a jaz između tih zemalja i ostatka svijeta je sve širi i dublji.

O razlozima zbog kojeg su istočnoazijske zemlje daleko iznad drugih u pogledu edukacije već se dugo raspravlja, ali u suštini možemo ih svesti na sljedeća 4 faktora.

1)       KULTURA I NAČIN RAZMIŠLJANJA

Vrlo visoka vrijednost pridaje se edukaciji i mišljenju da su, umjesto urođenih sposobnosti, rad i trud ključ uspjeha.

Južnoazijski istraživači obično ukazuju na to kao najvažniji faktor visokih rezultate testova u toj regiji.

Pozitivni aspekt tog pristupa edukaciji jest to što postoji općenito očekivanje da će velika većina učenika uspjeti. Učenici nisu etiketirani i stavljeni u grupe prema „sposobnostima“ – kao što je slučaj u Engleskoj, gdje je to norma čak i u osnovnim školama – što znači da mnogo više učenika može dobiti visoke ocjene.

Službeno školovanje je također dopunjeno intenzivnim izvannastavnim instrukcijama – koje u ekstremnim slučajevima mogu dovesti do toga da djeca uče do kasno u noć – a ponekad imaju i do tri sata dodatnog školskog rada navečer uz dva sata domaće zadaće svaki dan.

Ali, dok tako intenzivno učenje nakon škole može donijeti pozitivne rezultate, važno je prepoznati da se u mnogim istočnoazijskim zemljama edukatori brinu o kvaliteti i utjecaju koje tzv. škole za štrebanje imaju na mentalno zdravlje i blagostanje djece. Mnoge studije koje istražuju iskustva učenika u takvim školama izvještavaju o visokim razinama adolescentskog stresa i osjećaja primoranosti da se uspije – i učenika i njihovih roditelja.

2)      KVALITETA UČITELJA

Poučavanje je poštovana profesija u istočnoj Aziji, gdje postoje velika konkurencija za radna mjesta, dobri radni uvjeti, dulji periodi obuke učitelja i podrška za neprestani profesionalni razvoj.

U Šangaju su učitelji pod manjim radnim opterećenjem nego učitelji u drugim dijelovima svijeta – unatoč većim razredima. Tu također postoje specijalizirani učitelji za osnovnoškolsku matematiku, koji poučavaju po dvije lekcije dnevno u trajanju od 35 do 40 minuta. To učiteljima daje dovoljno vremena za planiranje – ili priliku da pruže dodatnu potporu učenicima koji je trebaju, uz vrijeme odvojeno za profesionalni razvoj.

U Japanu je u osnovne škole ugrađeno „proučavanje lekcija“. To uključuje učitelje koji planiraju pažljivo osmišljene lekcije, promatraju jedan drugoga u poučavanju i zatim izvlače glavne točke iz tih promatranja. Proučavanje lekcija učiteljima također daje vremena da istražuju i zajedno se profesionalno razvijaju.

3)      KORIŠTENJE DOKAZA

Koliko god ironično zvučalo, na većinu teoretskih temelja istočnoazijske edukacije uvelike su utjecali istraživanja i razvoj na zapadu. Na primjer, teorija Jeromea BRUNERA o stadijima reprezentacije koja kaže da učenici trebaju "hands-on" iskustvo nekog koncepta – a tek zatim vizualnu reprezentaciju kao temelj za učenje simboličkih ili lingvističkih formulacija. To je u Singapuru prevedeno kao fokus na konkretne, slikovne i apstraktne modele u matematičkom učenju. Na primjer, to može značiti aranžiranje brojača u redovima od pet da bi se naučila tablica množenja s pet, a zatim korištenje slika ruku koje imaju po pet prstiju, prije zapisivanja rezultata množenja riječima. Poučavanje je vrlo uvažen posao u istočnoj Aziji.

4)     KOLEKTIVNI TRUD

U 1970-ima edukacijski ishodi Singapura su zaostajali za ostatkom svijeta – transformacija singapurske edukacije postignuta je sustavnim promjenama na državnoj razini koja obuhvaća razvoj kurikuluma, državne udžbenike te edukaciju učitelja prije zapošljavanja i nakon zapošljavanja.

Na sličan su način u Šangaju i Južnoj Koreji edukacijske promjene i poboljšanja planirani i usmjereni na državnoj razini. To znači da sve škole koriste kurikulum i materijale koje je odobrila vlada, da postoji više dosljednosti o ulaznim kvalifikacijama da se postane učitelj te puno manje različitosti u vrstama škola nego na zapadu.

Uspjeh istočnoazijske edukacije te je zemlje pretvorio u „referentna društva“ – ona prema kojima graditelji politika u drugim zemljama mjere vlastite edukacijske sustave i pokušavaju ih oponašati. Zanimanje za istočnoazijsku edukaciju je oblikovalo nove pristupe osnovnoškolskoj matematici u drugim zemljama. Poučavanje prema metodama koje se koriste u Šangaju i Singapuru bilo je temelj mnogih recentnih istraživačkih projekata – od kojih neke sponzoriraju vlade, a druge promoviraju edukacijske dobrotvorne ustanove ili komercijalne organizacije.

Ali, naravno, samo vrijeme će pokazati može li se dio uspjeha tih edukacijskih sustava primijeniti na zapadu, istovremeno izbjegavajući neka od loših iskustva – poput stresa i izgaranja na poslu (eng. burnout syndrome), koji se povezuju s istočnoazijskim pristupom edukaciji.

..........................

NAPOMENA:

• Portal The Conversation je neovisni izvor za vijesti i stavove koji potječu iz akademske te istraživačke zajednice. Naš tim profesionalaca surađuje sa sveučilištima i istraživačkim institutima te stručnjacima koji svoje znanje žele podijeliti sa širom publikom.
• Izvor: theconversation.com

POVEZANI TEKSTOVI

PISA 2015. ■ DANSKA  ■ Oni su znatno napredovali na globalnim edukacijskim ljestvicama

PISA 2015. ■ FRANCUSKA  ■  Ne smanjuje se broj učenika koji postižu slabije rezultate