ŠVICARSKA | ŠTO ZNAČI SMEĐE, A ŠTO ŽUTO?
Učitelji dijele boje umjesto ocjena
Loše ocjene samo demotiviraju djecu, smatra ravnatelj jedne švicarske škole Marius ETTLINGER. On se odlučio za novi sustav ocjenjivanja – bojama. Objasnio nam je kakvim se rezultatima nada.
Marius ETTLINGER je ravnatelj osnovne škole Rotmonten-Gerhalde u švicarskom kantonu St. Gallenu.
SPIEGEL ONLINE: G. Ettlinger, u vašoj školi trećaši na ispitima dobivaju boje umjesto ocjena. Zašto je smeđa kvačica bolja od trojke?
Ettlinger: Odlučujući faktor je stav koji stoji iza toga. Ako dijete dobije lošu ocjenu, odmah će imati osjećaj da je podbacilo. Upravo to želimo promijeniti. Želimo preusmjeriti pažnju na budućnost, na pozitivno. Smeđa boja govori: „To još ne funkcionira. Trebam pomoć“. I točno to piše na kraju testa. Boje upotpunjuju povratnu informaciju učeniku.
Najgora boja je smeđa, a najbolja žuta. Zašto ne plava ili ljubičasta?
Boje se temelje na stadiju razvoja biljke. Smeđa predstavlja zemlju – iz koje u konačnici može niknuti nešto dobro. Zelena znači: „Djelomično sam uspio, ali moram još vježbati. Zatim dolazi narančasta: „Pa ja to mogu!“ te žuta: „Ja sam ovo savladao“. Kod nas svaki učenik na početku godine dobiva suncokret, pa im je ova shema s bojama još bliža.
Što kažu učitelji na to?
Ideja je došla upravo s kolegija! Novi nastavni plan kantona St. Gallen zahtijeva novu praksu ocjenjivanja. Ona se temelji na kompetencijama koje učenici stječu korak po korak. Prije je ovisilo o učiteljima hoće li ocijeniti rad ili dati neku drugu vrstu povratne informacije. Jedan kolega je probao sustav opisne ocjene poduprt bojama s kojim je imao jako dobra iskustva. Taj sistem je naročito pogodan za djecu. U nekim drugim školama su, na primjer, dijelili smileyje, ali mi smo se svjesno odlučili protiv toga jer tužno lice uvijek djeluje negativno.
Zašto se učenici moraju tako maziti?
Riječ je o tome da učenje treba povezivati s nečim pozitivnim i poručiti djeci: „Čak i ako u ovom trenutku tvoj uspjeh nije velik, sljedeći put možeš biti odličan“, a na kraju godine dobivaju i ocjene.
Nije li to šok učenicima?
Opisno ocjenjivanje uz pomoć boja postoji tek od ove godine, tako da još nismo mogli izvesti konačan zaključak. Ocjena ni u kom slučaju ne bi trebala biti šok niti je tako zamišljena. Učenici znaju na čemu su.
Ali, zašto onda odmah ne dijelite ocjene? Samo je pitanje vremena kad će učenici smeđu boju početi doživljavati jednako negativno kao i lošu ocjenu.
Ne, zaista čini razliku hoće li dobiti ocjenu koja kaže: „Tvoj rad je nedovoljan“ ili ću ja ponuditi izvješće koje kaže: „Moraš još vježbati, tada će biti dobro“. To mijenja i ulogu učitelja. Mi ih prije svega vidimo kao motivatore za učenje.
Zasad samo trećaši dobivaju ocjene u bojama. Hoće li se to proširiti na sve učenike?
Novi sustav ocjenjivanja je za početak zamišljen za treći i četvrti razred, ali morat ćemo u sljedećih nekoliko godina misliti i na pete i šeste. U prvom i drugom ionako ne postoje ocjene. Ali, i tu radimo na novitetima: trebali bismo u budućnosti imati pečat na žabu koja se penje ljestvama.
..................
NAPOMENA:
- Der Spiegel – njemački tjednik, najveći europski tjednik te vrste s tjednom nakladom od 840 tisuća primjeraka, osnovan 1947.
- Marius ETTLINGER je ravnatelj osnovne škole Rotmonten-Gerhalde u švicarskom kantonu St. Gallenu.
- Izvor: spiegel.de












