Mladi se ne znaju nositi s online oglasima

Mladi su uvijek i svugdje na internetu. Ali, snalaze li se na njemu?

Online oglasi su sveprisutni: pop-ups, baneri, promotivni videoisječci, oglasi u novostima društvenih mreža. Ne bi li, prije svega, mladi ljudi koji su odrasli uz internet trebali najbolje poznavati sve komercijalne oblike uznemiravanja i znati najbolje naći svoj put? Jedna studija Stanford History Education Groupe dolazi do suprotnog zaključka. Istraživači su razgovarali s gotovo 8000 mladih od viših razreda osnovne škole do fakulteta o tome kako se nose s online oglasima.

Ispitanicima je pokazana stranica online magazina Slate. Trebali su za tri polja na stranici ustanoviti radi li se o oglasu ili članku. Izabrani su jedan članak, jedan uobičajeni oglas i jedan tzv. prirodni oglas (eng. native advertisment), dakle oglas prerušen u članak. Dok su tri četvrtine prepoznale klasični oglas, 80 posto mladih nije prepoznalo lažne članke.

Kako bi se spoznalo znaju li mladi razlikovati ozbiljne od upitnih izvora, prikazana im je jedna objava na Imguru, stranici koja nudi besplatne slike. Jedna objava sa slikom tratinčice s genetskim defektom sugerira da je mutacija rezultat zračenja iz Fukushime. Mladi su trebali objasniti na temelju čega objavu smatraju vjerodostojnom ili nevjerodostojnom. Oko 40 posto ispitanih je u slici vidjelo dokaz vjerodostojnosti – čak i bez navedenih izvora ili izravnog pozivanja na Japan.

Ispitana je i njihova procjena kratkih vijesti na Tweeteru. Jedan tweet aktivističke stranice MoveOn.org tvrdi da nova ispitivanja u Americi pokazuju rastuću distancu vlasnika oružja od lobija za oružje NRA (eng. National Rifle Association) – tweet: dva od triju vlasnika oružja podržavaju kontrole. Tweet sadrži link na izvor i grafički prikaz nalaza. Mladi su trebali procijeniti informativnu vrijednost te kratke vijesti. Više od polovice ispitanih nije došlo na ideju slijediti link ili na bilo koji način provjeriti informaciju izvan tweeta. [ IZ STRANIH MEDIJA | faz.net ]