Kosi toranj više ne tone

Pisa je grad u Toskani, regiji u središnjoj Italiji, na desnoj obali ušća rijeke Arno u Ligursko more, a svjetsku je slavu stekao zahvaljujući svom zvoniku na Katedralnom trgu. Taj zvonik, a zapravo svjetski znan kao Kosi toranj,  jedinstven je zbog toga što se naginje na jednu stranu još od srednjeg vijeka.

Osim Kosog tornja koji je zvonik romaničke katedrale na Katedralnom trgu u Pisi,  još se nalazi i krstionica.

Izgrađen da bi simbolizirao bogatstvo Toskane, Kosi toranj privlači milijune posjetitelja iz cijelog svijeta. Zbog nagibanja, u posljednja dva desetljeća poduzete su mjere da se spriječi rušenje tornja.

Izgradnja tornja je započela 1173. Kada su izgrađena prva tri kata onoga što će kasnije postati građevina od osam katova, graditelji su primijetili da građevina nije ravnomjerno potonula u svoj tri metra duboki temelj. Tlo ispod tornja je od mekane gline, pa se zbog problema stalo s građevinskim radovima i to cijelo jedno stoljeće.

Građevinari su činili sve da ojačaju temelje dodajući dodatni cement. Kad je izgradnja nastavljena 1275. pokušalo se kompenzirati nagib tornja tako što su gornji katovi napravljeni višima na onoj strani koja tone u tlo.

Od bijelog mramora, Kosi toranj je visok 55 metara a težak je 14.453 tone. Unutra su dva spiralna stepeništa koje vode do zvonika gdje je sedam zvona: po jedno za svaku notu glazbene ljestvice. Inače, 1989 godine Kosi toranj u Pisi postao je dio Svjetske kulturne baštine.

Talijanske su vlasti 1990-tih zatvorile toranj za javnost zbog naginjanja. Inženjeri su ga nastojali stabilizirati jer se u vrhu u odnosu na temelje već bio nagnuo četiri metra a naginjao se svake godine prosječno za jedan milimetar.

Turisti su se uspinjanju do vrha uz 294 stepenice Kosog tornja vratili 2001. kada je ponovno otvoren za javnost. Od tada je pod stalnim nadzorom. Sedam godina kasnije, vlasti su objavile da je toranj prestao tonuti te da se očekuje da će od sada biti stabilan kroz nadolazeća stoljeća.