Školovanje djece s kroničnim bolestima

Školska godina je odmakla, novi prvašići  već su u drugom polugodištu. Nova generacija djece popunila je srednjoškolske i fakultetske učionice i ispunila smijehom, mladošću i životom nove i stare školske zgrade nakon ljetnog odmora.

Važnost zdravlja ne treba naglašavati, a zdravlje djece i mladih važno je za pojedinca i cjelokupno društvo. Pedijatri skrbe za zdravlje djece od rođenja do sedme godine života, nakon toga o njihovom zdravlju brine liječnik obiteljske medicine.

Početkom kalendarske godine Gradski uredi za odgoj i obrazovanje donose prema mjestu stanovanja popise djece dorasle za upis u 1. razred osnovne škole.

Zakonom je određena dob u kojoj dijete postaje školskim obveznikom te pristupa komisijskom pregledu za utvrđivanje psihofizičke zrelosti za upis u 1. razred osnovne škole.

Veliku i odgovornu ulogu ima Komisija u kojoj surađuju Tim školske i sveučilišne medicine i stručni suradnici škole koju čine pedagog, logoped, defektolog, psiholog i učiteljica.

Većina djece je zdrava i psihofizički zrela, što je prvi i najvažniji uvjet za daljnje školovanje, za uspješno učenje, za razvijanje i ostvarivanje primjerenih međuvršnjačkih i obiteljskih odnosa.

Prilikom pregleda, članovi komisije se susreću sa djecom koja imaju poteškoće u razvoju i kronično bolesnom djecom.

Bolest je dinamički proces koji ima svoj razvojni tijek, u kojem može ući u svoju kroničnu fazu. Prema američkim autorima, kronično bolesno dijete je ono koje je tri mjeseca u godini bilo bolesno od neke bolesti ili je zbog nje bilo u bolnici više od mjesec dana. Istraživanjem je utvrđeno 10-15% kronično bolesne djece, a podjednaka učestalost utvrđena je i u Hrvatskoj, 11-15,7%.

Hrvatski zdravstveno - statistički ljetopis i pojedinačna istraživanja upućuju da su vodeće kronične bolesti kod djece bolesti respiratornog sustava, od kojih je sa 3-10% zastupljena astma, opstruktivni bronhitis te alergijske bolesti. Sljedeća grupa su neurološke bolesti gdje je najveći udio epilepsija, 8% i 5-10% neuroloških oštećenja u nedonoščadi. Slijede kardiovaskularne bolesti sa najvećom zastupljenosti grešaka srca i arterijske hipertenzije. Sljedeće su urogenitalne bolesti sa nefrotskim sy i vezikouretralnim refluksom. Nadalje su bolesti senzornih organa-slabovidnost, najčešće zbog strabizma, oštećenje sluha, rascjepi nepca.

U kroničnoj fazi bolest može izazvati različite fizičke i psihičke teškoće u djeteta, komplikacije s oštećenjem pojedinih organa, mogućom invalidnošću i hendikepom. Uslijed nastalih okolnosti dijete ima posebne i promijenjene potrebe u rastu, razvoju i životu. Od trenutka uključivanja kronično bolesnog djeteta u školu potrebna je određena prilagodba ovisno o vrsti bolesti.

U zbrinjavanju školske djece s kroničnim nezaraznim bolestima učinkovita se pokazala primjena načela timskog rada stručnog tima koji čine nadležni školski i izabrani liječnik, psiholog, pedagog, logoped, defektolog, učitelj, socijalni radnik te drugi subspecijalisti, ovisno o prirodi bolesti.

Nadležni tim školske medicine provodi državni Program preventivnih i specifičnih mjera zdravstvene zaštite školske djece i mladih kroz sistematske i namjenske preglede, skrininge i zdravstveno odgojne mjere.

U timu sa izabranim liječnikom i određenim subspecijalistom, liječnik školske medicine vodi brigu o najpovoljnijim mogućim uvjetima života i rada u obiteljskom i školskom okruženju. Roditelji će upoznati učitelja i razrednika s prirodom bolesti, pojasniti upute o lijeku koji dijete uzima i provođenju terapije, upozoriti na moguća hitna stanja i potrebne hitne intervencije od strane učenika i nastavnika (šećerna bolest, epilepsija i epileptički napad...) , informirati o specifičnostima prehrane (alergija na hranu. kronične crijevne bolesti, šećerna bolest). Školski liječnik ovdje može pomoći u informiranju nastavničkog vijeća ili/i djece te u savjetovališnom dijelu za dijete, obitelj, školske djelatnike. Kroz Program mjera prati djetetov rast i razvoj, provodi imunizaciju, po potrebi određuje prilagodbu nastave tjelesne i zdravstvene kulture, uzimajući u obzir ograničenja i kontraindikacije koje su vezane uz kroničnu bolest, dogovara primjerenu prehranu djeteta u školi.

Prema literaturi 30-40% kronično bolesne djece, urednog intelektualnog statusa, ima poteškoća s učenjem i/ili poremećaj ponašanja i psihološkog razvoja.

Praćenjem i timskom obradom djeci se može pomoći primjenom zakonske mogućnosti prilagodbe programa u intenzitetu i ekstenzitetu ili primjenom individualiziranih postupaka, a rad se provodi uz kompetenciju stručnjaka iz tima.

Poteškoće u ponašanju i psihološkom razvoju kronično bolesnog djeteta često su vezane i uz socijalno - ekonomski deprivirane obiteljske sredine, gdje se mogu naći i psihijatrijske bolesti, ovisnost o alkoholu, drogama, kocki te izloženost nasilju. U radu s obitelji ponekad je potrebna i međusektorska suradnja različitih profila stručnjaka.

Na kraju osnovnoškolskog obrazovanja stručni tim provodi pravilnu školsku i profesionalnu orijentaciju kronično bolesnog djeteta, kako bi moglo nastaviti srednje i visokoškolsko obrazovanje u skladu sa svojim mogućnostima te izabrati zanimanje koje nema kontraindikacija obzirom na kroničnu bolest. Kada uspješno završi školovanje za rad u struci koju je izabrao, spriječit će se mogući nastanak invalidnosti i hendikepa.

Još jednom treba naglasiti timski rad i provođenje programa mjera kroz koji se provodi uspješna zdravstvena zaštita kronično bolesnog djeteta,dobra kontrola bolesti, najmanje moguće izostajanje s nastave i minimalno potrebna hospitalna liječenja, djetetova dobra psihosocijalna prilagodba u obitelji i školi, uspješnost u učenju i učvršćivanje djetetova samopouzdanja.

………………………

Mr. Branka Puškarić Saić, dr.med., 
spec. školske med.

Nastavni zavod za javno zdravstvo
„Dr. Andrija Štampar“

Izvor: http://www.zdravljezasve.hr/html/zdravlje05_Skola-zdravlje.html