Potvrda autoriteta

Angelina je uvjerena da je bolesna. Diskalkulija, tako glasi dijagnoza s kojom je ta osmašica poslana dječjoj psihijatrici Elke MÖLLER-NEHRING u Erlangen. Djevojčica pati od straha, ne želi ići u školu jer vjeruje da se zaostatak ne može više nadoknaditi. Premještena je iz gimnazije u „realschule“, ali problem ostaje. Angelini nedostaje vodstvo u malim koracima kojima će doći do rješenja, kaže Elke Möller-Nehring. „To se zapravo uči u osnovnoj školi“.

Od njemačkog šoka zbog PISA-e tehnike učenja prakticiraju se sve manje i manje. U modi su slobodan rad i samostalno učenje.

Posljedice toga osjeća Elke Möller-Nehring u svojoj praksi: „Dolazi sve više djece na testiranje na legasteniju, diskalkuliju ili ADHD. Pritom mnoga nemaju nikakav poremećaj. Njihovi problemi uzrokovani su pogrješnim metodama učenja. Napuštanje vođene, dobro strukturirane nastave lišava učenike središnje instance učenja – učitelja.“

■ AUTORITET UČITELJA – ODBAČENI MODEL

Jedna od odgovornih je prva PISA-ina studija iz 2000. iz koje je Finska izišla kao pobjednik. Njemačka je završila negdje u sredini. Stručnjaci i političari pohrlili su na sjever istražiti obrazovno čudo. Kući su donijeli lijepi novi školski svijet u kojem su učitelji samo organizatori grupnog rada, a učenici se potiču da uče samostalno ili od drugih učenika.

Kopiranje takvih sustava pokazalo se pogrješnim, pokazuju studije danas.

„Njemačka je nekoliko puta veća od Finske, tako da se struktura obrazovanja ne može tako lako prenijeti“, kaže Kristina REISS, nacionalna PISA-in koordinatorica pri Tehničkom sveučilištu München. Razna putovanja odvela su ju u zemlju s vrha PISA-ine ljestvice: „Sigurno je pridonijela uspjehu činjenica da su škole u Finskoj harmonično usađene u društveni sustav. Tome treba još dodati dobre uvjete rada, dopunsku nastavu i jako dobro obrazovane učitelje.“

■ FINSKA UZOR? S TIME JE SVRŠENO

Unatoč svemu, Finska je nakon rezultata prošle PISA-ine studije izgubila ulogu uzora. Finski učenici nisu više na vrhu. Između 2003. i 2012. izgubili su 25 bodova, u matematici se nisu uspjeli plasirati među prvih deset. Svi se pitaju kako je to moguće.

Gabriel HELLER SAHLGREN s London School of Economics vjeruje da zna uzroke: u jednoj svojoj studiji tvrdi da je slabljenje finskog obrazovanja počelo reformama 1990. godine, kada je uvedena slobodna nastava i snažan autoritaran položaj učitelja jednostavno nije više bio glavni princip. Sahlgren otkriva da su neučinkovite metode upravo one koje su cijelom svijetu predstavljene kao tajna uspjeha. „Ocjene su najlošije upravo tamo gdje su reforme počele djelovati.“ PISA-ina koordinatorica Kristina Reiss potvrđuje: „U istraživanjima obrazovanja potrebno je 10 do 15 godina da promjene budu sigurno vidljive“.

■ ŠTO JE VAŽNO?

Treba li se učitelj ponovno naći u fokusu? Da, glasi jednostavan odgovor Johna HATTIEJA. Novozelandski obrazovni stručnjak je u svojoj knjizi „Vidljivo učenje“ pokušao odgovoriti na najvažnije pitanje: što je dobra nastava? U tu svrhu skupio je različite studije o uspješnom učenju s engleskog govornog područja, bilo da se radi o domaćim zadaćama, povratnim informacijama, dopunskoj nastavi ili učenju vokabulara. Povezao je ukupno 50.000 istraživanja koja su uključivala 250 milijuna učenika i došao do sljedećeg zaključka: Ovisi o nastavnicima. Hattie ih je usporedio s redateljima. Smatra da učitelj mora imati konkretan plan za nastavu i učenike. To vodi k uspješnom učenju.

Hattie savjetuje nastavnike: „Nemojte sve povjeriti učenicima vodeći se motom: Oni to mogu, ja trebam samo stvoriti odgovarajuće okruženje za učenje“.

„Ako ja postavim samo uvjete gdje učenici sami rješavaju probleme, napredovat će samo učenici koji su na najvišoj razini“, tvrdi Wolfgang BEYWL, obrazovni stručnjak s više pedagoške škole Sjeverozapadna Švicarska (Nordwestschweiz, FHNW). „Učenici kojima nedostaju osnove izgubit će se u takvim situacijama. To je u njemačkim istraživanjima uspješno dokazano.“

■ NASTAVI DANAS ČESTO NEDOSTAJE SUSTAVNA NADOGRADNJA

Psihijatrica Elke MÖLLER-NEHRING zna da su djeca često preopterećena kada su prisiljena sama rješavati probleme. Ispričala je priču o učeniku drugog razreda kojem je na satu matematike rečeno da treba pronaći vlastiti put do rješenju zadataka. On je pokušavao, ali je svaki put bio sve nesigurniji. Tek kad mu je majka pokazala jasan postupak, bio je puno sigurniji i u matematici mu je krenulo nabolje.

Liječnica iz Erlangena smatra da je dužnost roditelja i učitelja snažnije iskoristiti svoju ulogu vodstva.

 „Moramo se pobrinuti da djeca ponovno dobiju čvrst oslonac u nama odraslima, obiteljski i školski“, kaže psihijatrica. „Ona su po prirodi upućena na strukturirano učenje i razvoj osobnosti.“ Pritom pomažu jasni i mirni odgojni zahtjevi.

Može li se učitelj svesti na trenera? To bi bilo problematično, kaže liječnica Elke Möller-Nehring: „U tom slučaju bila bi eliminirana vrlo važna funkcija škole – prakticiranje demokracije. „Konačno, u školi se sreću djeca iz različitih obitelji, različitog podrijetla i socijalnog statusa. Moraju naučiti poštivati druge, saslušati i razviti kulturu rasprave. Za to je potreban učitelj kao osoba, a ne moderator."

Elke Möller-Nehring vjeruje u razvoj prave učiteljske osobnosti: „Učitelj mora biti uzor, prenositi društvene vrijednosti i norme i djelovati pedagoškom vještinom. No , nažalost takav međuljudski odnos trenutačno nije u prvom planu.“ [ IZ STRANIH MEDIJA | magazin-schule.de ]