Moj sin sve zaboravlja!

On je također svečano obećao da ih više neće zaboravljati. „Kako može čovjek biti toliko zaboravljiv?“ ljuti se njegova majka.

Više joj nije smiješno. Budući da njen potomak najmanje jednom tjedno nešto izgubi, ona misli: „Nešto nije u redu s Felixom“.

Potrebno je očuvati smirenost, nije uvijek riječ o poremećaju kad su djeca zbunjena i zaboravljiva. Naravno, treba provjeriti radi li se o poremećaju pozornosti. „Ali, u osnovi, rastresenost i zaboravljivost se javljaju i u djece jednako kao i u odraslih“, kaže hamburški psiholog za djecu i mladež Michael THIEL.

Zaboravljivost kod djece često ima razlog

„Maleni često gube samo stvari koje su vezane za školu. Za to postoji razlog. Kao i odrasli, djeca su u neugodnim situacijama posebno zaboravna. Dijete koje ne voli tjelesni odgoj ostavlja opremu za tjelesni u svlačionici. Ali, isto tako, ako mu se ne sviđa sendvič, zaboravit će ga kod kuće“, kaže Thiel. Te stvari se događaju podsvjesno.

Mala djeca još nemaju svijest o tome da stvari koje se ostavljaju mogu i nepovratno nestati. Ali, svejedno morate naučiti svoje dijete držati stvari na okupu. U situaciji kad nešto izgubi utjeha je bolji izbor od kazne. Kazna obično ima suprotan učinak. Ali, ako su već dva para tenisica izgubljena ili već treća kapa nije pronađena, sa smijehom je gotovo. Tada trebate suočiti dijete s posljedicama njegove nepažnje.

Dijete treba osjetiti posljedice

Stoga je ispravno i vrlo važno da Felixova majka inzistira da on pođe s njom u školu i potraži svoje stvari. Iskustvo povezano s naporom može biti korisno i nadamo se da će Felix biti pažljiviji sljedeći put.

Druga mogućnost je da dijete preuzme odgovornost, odnosno da pri kupnji novih tenisica da doprinos od svog džeparca. To bi zaista moglo umanjiti šansu za sljedeći nestanak.

Ne treba djeci sve nadoknaditi

Je li potrebno odmah nakon gubitka nabaviti novu stvar ili u slučaju zaboravljenog gableca nositi ga djetetu u školu? Naravno, nije, jer djeca uče iz svojih pogrešaka. Tko zaboravi gablec kod kuće, ogladnjet će. Tko ne spakira udžbenik, ukorit će ga učitelj. Hoće li dijete vratiti kući svoju opremu, to je isključivo njegova odgovornost.

Roditelji se prebrzo previše zabrinu i žele sačuvati djecu od svake neugode. Ako takav odnos prevlada, djeca neće moći skupiti dovoljno iskustva. Roditelji bi trebali radije korak po korak dodjeljivati sve više odgovornosti djetetu. To potiče njihov razvoj i samopouzdanje.

■ Mali trikovi protiv zaboravnosti ■

RITUALI: Svaku večer spakirajte zajedno školsku torbu i pripremite dijete za sljedeći dan.

ZATVARAČI: Naučite dijete da zatvara torbu, hlače i jaknu tako da ništa ne može ispasti.

OZNAKE S IMENOM: Označite mobitel, školsku torbu, pernice i druge stvari imenom ili brojem telefona. Kod mlađe djece oznake na jakni također su dobra ideja.

IZBJEGAVATI PREOPTEREĆENOST: Naviknuti smo istovremeno pakirati hrpu stvari. To preopterećuje i odrasle i djecu i potiče zaboravljivost. Osigurajte i svakodnevne trenutke opuštanja, samo sjednite pored djeteta i ne dajte se omesti.

RED I STRUKTURA: Važne stvari trebaju imati stalno mjesto. Drugim riječima, ključ od kuće i novčanik uvijek u istoj ladici, istom džepu u jakni ili istom džepiću u školskoj torbi.

PRIMJER: Djeca uče imitirajući. Zato se očevi i majke trebaju upitati: „Kako izgleda moj odnos prema redu? Imaju li moje stvari svoje mjesto? Pospremam li ja dovoljno često?"

..................

NAPOMENA:

• Beobachter – dvomjesečni magazin sa savjetima za obitelj, zdravlje, financije, stanovanje, poljoprivredu, kućanstvo.
• Izvor: beobachter.ch