Time-out: rano, često i za svakoga

Promatrajući, vidim učitelja kako tri puta upozorava istog učenika da sluša za vrijeme čitanja. Ponekad učenici razgovaraju tijekom jutarnjeg sastanka, čak i nakon što ih se podsjeti na to da obrate pažnju i nastavnik mora zaustaviti aktivnost kako bi ponovio pravila o jutarnjem sastanku. Odgovor mi postaje jasan – i kad kažem nastavniku da ne koristi time-out dosljedno, i njemu postane jasno. Znaju nastavnici da je time-out važan, ali s godinama postaje sve teže održavati naviku slanja učenika u time-out.

Često pitam učitelje: "Tko vidi time-out kao kaznu? Učenici – ili vi?

Kako školska godina odmiče i nastavni plan je sve zahtjevniji, pauze se stavljaju u stranu ili mogu pasti u zaborav. Također, s vremenom sve više oklijevate poslati učenike "u kut" jer ste dotad već izgradili određeni odnos s njima. No, kada se time-out koristi nedosljedno i samo u ekstremnim situacijama, može se osjećati kao kazna i učeniku i nastavniku. Kad se to dogodi, moramo se sjetiti svrhe time-outa: pružiti učenicima priliku da se ohlade, prepoznaju i poprave svoje pogrješke i rade na unutarnjoj kontroli vlastitog ponašanja.

Pogledajte svoju učionicu. Vidite li da učenici ponavljaju ista ponašanja čak i nakon što ih više puta opomenete? Pokušajte se vratiti na osnove time-outa. Utvrdite opet zajedno s učenicima da je svrha njihova slanja u time-out da im pomogne vratiti kontrolu nad ponašanjem, a ne da ih se kažnjava. Ako je potrebno, upotrijebite interaktivno modeliranje kako biste odredili korake time-outa, uključujući mogućnosti za ono što mogu činiti dok su u time-outu: duboko disanje, pisanje dnevnika, stiskanje gumene loptice ili druge aktivnosti koje odobravate, a koje će im pomoći da se smire i fokusiraju. Svakako pripazite i na to da vam je glas miran i da izbjegavate pregovore pri slanju učenika "u kut".

Nakon što ste ustanovili osnovna pravila time-outa, održavajte praksu snažnom. Mantra koja mi pomaže u tome je "rano, često i za sve".

Počnite slati učenike na pauzu rano. Pošaljite ih u time-out s prvim znakovima nedoličnog ponašanja, prije nego situacija izmakne kontroli i učenik postane frustriran. Pošaljite učenika na pauzu na vrijeme, prije nego ostali primijete što se događa. Možete koristiti tihe i diskretne znakove.

Šaljite ih često. Očekujte da se stolica za time-out može koristiti više puta dnevno. Pomozite učenicima da ju vide kao nešto što je dio dnevne rutine, a ne kaznu ili nešto za smijeh ili ogovaranje. To je jednostavno mjesto za smirivanje. Također, očekujte da ponekad istovremeno trebate poslati više učenika u time-out. Ja sam u učionici postavio dva sjedala, a iznio sam i plan kako postaviti dodatno mjesto za time-out ako bude potrebno. Moja poruka učenicima je da uvijek imaju prostora da se saberu.

 Konačno, zapamtite da je time-out za svakoga. Kad otpremamo samo neke učenike da provedu vrijeme u time-outu, to na njih baca negativno svjetlo. Time mjesto za time-out postaje mjesto za "lošu djecu" umjesto mjesta gdje se svatko može smiriti. Ako popuštate djeci koja se rijetko ponašaju neprilično, to šalje pogrješnu poruku svim učenicima.

Ako dosljedno koristite time-out, učenici će sami prepoznati kad je vrijeme da uzmu pauzu. Možete ih i ohrabriti da se sami upute na mjesto za smirivanje kad im je potreban trenutak da se fokusiraju – to je nešto što će im služiti i u školi i budućem životu.

Možete koristiti time-out u kombinaciji s gubitkom povlastica ili određenim nadoknadama. Ali, ako ne koristite time-out dosljedno, primjereno i s ciljem, on se vrlo brzo pretvara u kaznu kakvu želimo izbjeći. Moramo se sjetiti da je svrha time-outa očuvati povezanost među učenicima i učiteljevu empatiju prema učeniku, što treba voditi k pozitivnijem okruženju.

Postoji još jedan važan dio slagalice koji treba zapamtiti: razgovarajte o time-outu s roditeljima. Mnogi od njih možda su čuli za time-out kao kaznu (ili ga koriste), pa je važno da shvate kako se ta tehnika zapravo koristi i koja joj je svrha. Moja djeca su također bila u time-outu i bilo mi je teško čuti kad bi se vratili kući u prvih nekoliko tjedana škole i rekli: "Danas sam dva puta bio u time-outu!" Iskoristite svaku priliku da naglasite roditeljima čemu služi time-out te da se on koristi rano, često i odnosi se na sve.

Pročitala sam negdje da je potrebno nešto ponoviti 27 puta kako bi postalo navika. Mi učitelji moramo stvoriti naviku korištenja pozitivnog time-outa. Ako to uspijemo, stvorit ćemo priliku učenicima da koriste to vrijeme ispravno: kao vrijeme i mjesto za povratak samokontrole.

..................

NAPOMENA: 

• Responsive Classroom – koristi pristup temeljen na dokazima, fokusira se na vezi između akademskog uspjeha i socijalno-emocionalnog učenja.
• Izvor: responsiveclassroom.org