Kako razvijati percepciju kod djece

Fenomen percepcije psiholozi izučavaju dugo i uspješno. Ruski psiholog Aleksandr LURIJA kaže da percepcija sadrži četiri osnove koje se nadovezuju jedna na drugu, a to su:

• detekcija
• razlikovanje
• identifikacija
• upoznavanje.

Svaka razina može se i mora razvijati u školi. Proces percepcije informacija može se kontrolirati izvana i usmjeravati. Dakle, razina percepcije informacija u školi može biti poboljšana.

Kakve metode sugerira aktualno iskustvo svjetskog pedagoškog procesa?

ZANIMLJIVO? ZNAČI, PAMTIT ĆE SE!

Najjednostavnija i najučinkovitija metoda – učiniti informacije zanimljivima. One trebaju biti suvremene, jasne i pomalo... nedorečene. Na primjer, na satu književnosti u srednjoj školi možemo govoriti o tome kako je F. M. Dostojevski stvorio cijelu galeriju filozofskih tipova u koju spadaju Raskoljnjikov, Aljoša Karamazov, Veliki Inkvizitor, Sonječka Marmeladova, knez Miškin i drugi, ukupno 15 likova. Ako ih ne nabrojite sve, u učeniku se pojavljuje želja da saznaju tko su preostali „eksponati“.

VAŽNE INFORMACIJE PREDAVATI UJUTRO!

Studija koju su 2015. i 2016. u više od 20 velegradskih škola proveli znanstvenici moskovskog Društveno-pedagoškog zavoda pokazala je da najvažnije informacije koje se ne pamte lako treba prenositi između 9 i 11 ujutro, odnosno na drugom ili trećem satu. Za bolju percepciju informacija možete rješavati kratki petominutni zadatak koji je optimalno smjestiti između 10. i 20. minute lekcije, kad se učenik već „zagrijao“, a nije se još od nje umorio.

ZAGONETKE POTIČU RAZVOJ PERCEPCIJE

Od petog ili šestog razreda trebalo bi u strukturu lekcije uvesti sve vrste zagonetki i iluzija percepcije. To omogućuje početak razvoja faze upoznavanja informacije. Na primjer, nakon pokazivanja povijesnih slika na satu povijesti možete učenicima pokazati i poznatu iluziju „žena – baba“.

VIŠE AKTIVOSTI!

Nastavnici bi trebali pokušati u proces učenja uključiti aktivnosti poput prezentacije studenata, simuliranja stvarnog života iskustva (primjerice, u obliku igranja uloga), pravi rad s tekstovima i ostalim izvorima informacija. Sve to su oblici aktivne percepcije informacija koji dugo ostavljaju informacije u sjećanju!

Čitanje i percepcija po uhu, izučavanje ilustracija, čak i slušanje glazbenih djela te gledanje videa nisu pogodni za napredak u percepciji informacija, jer se temelje na pasivnoj komponenti. To ne znači da te metode trebaju biti isključene iz škole, ali metode aktivne percepcije informacija trebaju postupno biti uključene u postojeći standard.

MALO O AUTORITETU UČITELJA

Na kraju bih želio spomenuti jedan vrlo važan moment – odnos razreda prema osobi učitelja. On je dužan biti autoritet zato što informacija koju predaje čovjek „bez težine“ u očima učenika neće imati težinu i razumjet će ju kao manje važnu nego što jest.

Koliko god banalno zvučalo, nastavnik mora voljeti svoj posao, pokazati učenicima da je zainteresiran donijeti im nešto novo, a zauzvrat će i učenik biti zainteresiran ne samo da nauči rečeno, nego i identificira informaciju stupajući tako na novu razinu percepcije informacije.

..................

NAPOMENA:

• Pedsovet.su – ruska stranica namijenjena pedagozima i učiteljima koja prenosi novosti, metode, mišljenja i istraživanja te pruža podršku odgovarajući na pitanja publike i otvarajući teme na forumu.
• Autor članka – Igor Vladimirovič VOSTRIKOV, izvanredni profesor na Odjelu za filozofiju državnog sveučilišta Astrahan
• Izvor: pedsovet.su