Mediji i mladi

Mediji se danas konceptualno mogu podijeliti na receptivne i interaktivne. Klasični su receptivni mediji časopisi i televizija. Iz takvih se medija isključivo prima, nema mogućnosti ni za kakvu interakciju. Internet je u skupini interaktivnih medija. U svojim je početcima, u vrijeme web 1.0 alata, i internet bio samo receptivni medij, a nevješti ga korisnici na taj način koriste i danas, iako je internet već dugo izrazito interaktivan medij.

Koja je od tih dviju vrsta medija opasnija za mlade?

Moglo bi se ironično tvrditi da su časopisi i TV danas manje opasni jer mladi za časopise više nemaju novaca, a za TV uglavnom više nemaju vremena  (budući ga  provode za računalima). Međutim, njihovu su ulogu preuzeli mrežni portali tako da mladi izbjegavanjem tiskanih medija i televizije nisu zaštićeni od nametanja konzumentskih svjetonazora, krivih vrijednosti  i jeftinih idola s kojima bi se trebali identificirati, niti su zaštićeni od manipuliranja parcijalnom slikom stvarnosti i navijačkog mentaliteta.

Opasnost, koja prijeti od interneta kao medija, puno je ozbiljnija. Prva internetska interaktivnost pojava je online igrica, koje su se počele razvijati sredinom devedesetih godina, i uskoro su kod mladih, ali i kod odraslih, počele izazivati korisničke ovisnosti. Iste ovisnosti rapidno rastu nakon 2005. godine kad su zaživjeli najpopularniji web 2.0 alati: Youtube i Facebook. Munjevito je porastao broj teških računalnih ovisnika. Uvrštavanje ovisnosti o računalima u službenu psihijatrijsku klasifikaciju pitanje je trenutka.

No, za opasnost od obiju vrsta medija, i konzumentskih i interaktivnih, postoje dva vrlo djelotvorna lijeka. Prvi se zove kritičko mišljenje, a drugi: ispravan sustav životnih vrijednosti. Ni jedno ni drugo čovjeku nije urođeno nego se mora naučiti. Učenje zahtijeva vrijeme vrijeme, proaktivno dizajniran sustav, programe i odgojno zainteresirane mentore koji će te programe provoditi učestalo, a ne samo prigodno i formalno.

Priča o medijima i mladima nikako ne smije stati na opasnostima od medija. Naprotiv! Uz dva spomenuta djelotvorna lijeka, internet možemo smatrati najboljim što se mladima dogodilo u  povijesti jer im je ponudio:

1. web 2.0 alate omogućivši im razvijanje vlastite kreativnosti, nadrastanje konzumentskoga mentaliteta te prerastanje u prosumere, proizvođače i djelitelje sadržaja. (Treba li podsjećati na Delorsovu tvrdnju da je poučavanje drugih najbolji način na koji učimo?)
2. socijalne mreže za komuniciranje i najdjelotvornije, nesvjesno, usputno, informalno socijalno učenje
3. posebno dizajnirane interaktivnosti i simulacije za individualno neformalno i formalno učenje, a od 2008.g., kad je Wikipedija pokrenula Wikije i od 2010. g. kad je Google dignuo svoju popularnu aplikaciju Google docs, internet je postao moćan globalni alat za suradnju i suradničko učenje.

Uvijek će biti onih koji će zlouporabiti medije i onih koji će nasjedati medijskim manipulacijama. Mlade ne treba štititi od medija, nego ih učiti kako se njima služiti u svoju korist, a ne protiv nje.