Što kurikulum čini relevantnim?

Postoji nekoliko razloga tome, ali ključan element jest pristup koji naš nacionalni kurikulum [u prilogu članka] zauzima u usmjeravanju škola da budu relevantne za potrebe današnjice. Stoga, umjesto da raspravljamo o tome što bi kurikulum trebao biti, napisao sam ovaj tekst iz perspektive edukatora koji već radi unutar kurikuluma koji je spreman za 21. stoljeće te je već usredotočen na budućnost.

• SPOSOBNOSTI ISPRED SADRŽAJA

Za razliku od mnogih drugih, kurikulum Novog Zelanda usredotočen je na razvijanje sposobnosti kod mladih ljudi umjesto na određeni sadržaj i teme. To je kratak dokument od samo 40 stranica koji funkcionira kao općeniti okvir i traži od svake škole da razvije vlastiti „lokalni kurikulum” koji najbolje odgovara potrebama njezinih učenika. On također ohrabruje škole da uključe učenike u razvijanje kurikuluma koji je temeljen na njihovim vlastitim potrebama i interesima.

Kada osmišljavaju i razmatraju svoj kurikulum, škole odabiru ciljeve koje trebaju postići u svakom području kao odgovor na identificirane interese i potrebe učenja svojih učenika. (Kurikulum Novog Zelanda, str. 44)

Naš je kurikulum podijeljen u dva posebna dijela. Prvih 20 stranica pokriva naše vrijednosti, principe i ključne kompetencije koje se primjenjuju na sve škole.

Svrha našega kurikuluma jest razviti aktivne, angažirane i povezane građane i to je primarni cilj kurikuluma prije nego što su bilo kakva područja učenja ili predmeti uopće spomenuti u njemu.

Čak i kada počnemo raspravljati o tradicionalnim područjima poput matematike, znanosti i engleskog, mi to radimo na drugačiji način.

• PREDMETI ZA IZGRAĐIVANJE GRAĐANA

Mi imamo odlične ideje u vezi s principima, vrijednostima i ključnim kompetencijama, ali ono što je specifično jesu načini na koji poučavamo predmete tako da svi oni zauzimaju građansku perspektivu. Npr. „u zdravstvenom odgoju učenici uče o vlastitom blagostanju i o blagostanju drugih i društva, u kontekstima koji su povezani sa zdravljem i kretanjem”, dok u „znanosti učenici istražuju kako funkcionira prirodni fizički svijet i znanost, da bi mogli sudjelovati kao važni, informirani i odgovorni građani u društvu u kojem znanost igra značajnu ulogu.”

Dok čitate ove izjave o područjima učenja, počinjete shvaćati da je pravi fokus stavljen na razvijanje dispozicija unutar učenika i na povezivanje ovih dispozicija unutar predmeta, a ne obrnuto. Ali naš kurikulum postavlja vrlo važna očekivanja:

Iako su područja učenja predstavljena kao distinktivna, ovo ne bi trebalo ograničiti načine na koje škole strukturiraju iskustva učenja koja su ponuđena učenicima. Svako bi učenje trebalo iskoristiti prirodne poveznice koje postoje između raznih područja učenja i koja povezuju područja učenja s vrijednostima i ključnim kompetencijama.

Naš kurikulum podržava škole i ohrabruje ih da učenje učine autentičnim, društvenim i interdisciplinarnim, međutim on zatim radi i puno više od toga. On ohrabruje škole da učenicima predaju vlasništvo nad svojim učenjem da bi sami osmislili i kontrolirali svoj dan u školi.

Učenici koji upravljaju sami sobom su poduzetni, snalažljivi, pouzdani i otporni. Oni utemeljuju osobne ciljeve, rade planove, upravljaju projektima i postavljaju visoke standarde. Oni imaju strategije za postizanje ciljeva. Oni znaju kako voditi, kako slijediti te kada i kako samostalno djelovati.

Primarna svrha našega kurikuluma jest skicirati što želimo od nadolazećih generacija u kontekstu karaktera, aspiracija i sposobnosti. To je jedini način na koji se možemo pobrinuti da održimo užitak učenja te interes za te teme i sadržaj.

………………………

NAPOMENA:

• Richard WELLS je autor, bloger, učitelj i zamjenik ravnatelja u srednjoj školi u Novom Zelandu. [Twitter:  @EduWells ]
• Izvor: eduwells.com