Problem sa standardiziranim testiranjem

To može frustrirati nastavnike. Neki školski odbori tražili su od vlade ukidanje standardiziranih testova. No, premda ne mogu promijeniti obrazovnu politiku preko noći, učitelji svejedno imaju moć mijenjati stvari više nego što su toga svjesni, kaže jedan od novozelandskih akademika.

„Mi smo kao profesija naučeni da budemo pasivni, kaže Welby INGS, profesor dizajna na Tehničkom sveučilištu u Aucklandu i bivši učitelj u K-12 obrazovanju na Novom Zelandu. „No zapravo je naša profesionalna dužnost dovoditi u pitanje stvari koje nisu ispravne.“

Ings poziva učitelje da postanu ono što on naziva „pozitivno neposlušnima“. Ne smatra da bi učitelji trebali biti neposlušni bez razloga, nego bi trebali biti kreativni i propitivati uspostavljene rituale kako bi pomogli učenicima da bolje uče. Učitelji to možda žele, ali ne znaju kako. To je jedan od razloga zbog kojih je Ings napisao knjigu Neposlušno podučavanje. On iskorištava primjere iz svog iskustava kako bi, kako kaže, „potapšao“ učitelje koji trebaju ohrabrenje u svom poslu.

Mnogo je problema sa standardiziranim testovima, koje Ings naziva „tupim i neučinkovitim oruđem za razumijevanje učenja“ . Dijagnostičke procjene pak pomažu nastavnicima razumjeti što učenici znaju i kako uče. Komparativno ocjenjivanje može stvoriti neprirodne hijerarhije koje potiču nepotrebno natjecanje i obeshrabruju učenike u učenju, kaže Ings.

Tradicionalno ocjenjivanje ne utječe na sve učenike jednako. Ono može ometati učenike na različite načine, ovisno o tome kako uče.

Zahtjev za promptnim odgovorima može štetiti reflektivnim učenicima, kojima je potrebno vrijeme kako bi razmotrili problem iz različitih kutova prije nego što daju odgovor. Drugi postaju nervozni za vrijeme testa i čine pogreške iako poznaju gradivo. Mjesto za ispitivanje može za njih biti poput „naprave za mljevenje mesa“, kaže Ings.

Učenici koji se ističu također su ranjivi, kaže. Oni mogu biti toliko usredotočeni na ocjenu da zanemaruju povratnu informaciju ili uopće ne razmatraju načine kako mogu napredovati. Oni mogu izgubiti poštovanje prema vrijednosti učenja.

Ings ohrabruje učitelje da u učionici potiču kulturu kritičke samoprocjene. To se ne mora provoditi u dugim, kompliciranim vježbama. Može biti tako jednostavno kao što je, primjerice, pitanje što im se svidjelo u vježbi i na koji bi način promijenili svoj rad kad bi imali više vremena. Ili možete pustiti učenike da procjenjuju radove jedni drugima. Ings je uvijek zadavao svojim srednjoškolcima da pregledavaju eseje svojih dvoje kolega iz razreda. Oni bi izložili ono što misle da je dobro učinjeno i što bi trebalo poboljšati.

Ings je katkad tražio od svojih učenika da pregledaju vlastite zadatke prije nego što ih pošalje kući s izvješćem. Dao bi im vremena da razmotre svoj rad i zamole da odaberu zadatak koji im se najviše svidio. Oni bi pisali o tome što im se svidjelo u zadatku, što su naučili radeći na njemu i na kojem bi sljedećem zadatku voljeli raditi. To traje oko jedan sat i pomaže učenicima razmišljati kritički i procjenjivati vlastiti rad.

Samoprocjena i refleksija vještine su koje će učenicima biti potrebne kad napuste školu, bez obzira na profesiju koju će steći. Dobre ocjene ne donose poštovanje i duboke odnose s ljudima, kaže Ings. „Nitko se neće zaljubiti u vas zato što ste dobili peticu na testu.“ Ono što ljudi izvan škole žele znati jest kako osoba razmišlja i djeluje.

Ings priznaje da stvaranje takva okružja može biti teško. Visok prioritet standardiziranih testova može biti opasan za učitelje i kvalitetu njihova podučavanja. Mogu doći u iskušenje da podižu ocjene kako bi se istakli. Ili mogu staviti naglasak na dijelove kurikula za koji znaju da će se pojaviti na testovima i ignorirati djelove koji se ne ocjenjuju. Tako tradicionalni testovi mogu potaknuti učitelje da postanu „pokvareni“.

Ings ohrabruje učitelje i administratore koji žele postati pozitivno neposlušni da se povezuju sa sebi sličnim profesionalcima. Katkad učitelji žele biti heroji, ali nijedna promjena ne dolazi od usamljenog pojedinca, kaže.

..................

NAPOMENA

• Teach MAGAZINE najveća je kanadska nacionalna publikacija, utemeljena 1993.
• Izvor: teachmag.com