Zašto bi trebalo postojati više autističnih likova u dječjim knjigama

… na jugu Francuske tijekom Drugoga svjetskog rata. Glavni je junak romana dječak koji „svijet vidi drukčije”.

Morpurgo zapravo nije namjeravao napisati knjigu o autizmu sve dok se njegov unuk nije rodio, što zapravo ne iznenađuje – autistični su likovi u knjigama vrlo rijetki.

Fikcija igra značajnu ulogu u oblikovanju načina na koji ljudi razumiju i reagiraju na autizam. A škole i roditelji često koriste knjige na ovaj način da bi pomogli djeci i mladima da bolje razumiju autizam.

Ali ograničeno i iskrivljeno prikazivanje autizma znači da je često pogrešno predstavljen u fikciji. Za autistično dijete ili mladu osobu to može biti ekstremno izolirajuće i ono često u takvim knjigama ne može pronaći verziju „sebe”.

Tužna je stvarnost to da mnogi autori i izdavači – možda od straha da ne uvrijede nekoga – izbjegavaju autistične likove u svojim pričama. Zbog toga su knjige s autističnim likovima pospremljene u posebnim sekcijama knjižnica i knjižara ili ih uopće nema.

■ ZAJEDNIČKO PISANJE

Moje je istraživanje usmjereno na ulogu koju fikcija igra u stvaranju svjesnosti i prihvaćanja autizma među djecom i na to kako portretiranje autizma u dječjim knjigama oblikuje način na koji se autizam doživljava te na koji se reagira na njega.

U sklopu svog istraživanja nedavno sam organizirao interaktivnu raspravu na Festivalu društvenih znanosti o temi portretiranja autizma u dječjim knjigama.

U raspravi su sudjelovali književnica Vicky MARTIN, Amanda LILLYWHITE, autorica i ilustratorica dječjih knjiga, te Elaine BOUSFIELD, osnivačica izdavačke kuće Zuntold. U publici su bila autistična djeca, mladi ljudi i odrasli, roditelji autistične djece, srednjoškolski učitelji i akademici.

Jedna je od ključnih tema o kojoj smo raspravljali bila ideja koprodukcije. To podrazumijeva pisanje knjiga suradnjom s autističnom djecom i mladima – baš poput serija knjiga „M in the Middle”, koje je Martin napisala u suradnji s djevojčicama iz škole za autističnu djecu Limpsefield Grange.

Priča o M zaokupila je srca čitatelja i već rezultirala nastavkom prve knjige. Djevojčice iz škole Limpsfield Grange također su bile gošće dokumentarnog filma „Girls with autism”.

■ PROŠIRITI GLAS

Autizam je ekstremno raznolik i možda najbolji način na koji možemo imati dobru reprezentaciju autizma u književnosti taj da uvedemo mnogo autističnih likova – u stripovima, slikovnicama i romanima.

Izdavači također imaju važnu ulogu u poticanju suradnje i predstavljanju rada proizašlog iz suradnje s autističnom djecom i mladima na tržištu. Izdavačka kuća Zuntold pokrenula je primjerice projekt pisanja interaktivnog romana koji ohrabruje ljude da napišu sljedeći dio.

Naposljetku, svaka priča – bila ona životna ili fiktivna – ima likove, a svi su likovi različiti. S obzirom na to da autizam utječe na više od jednoga od sto ljudi, moramo napraviti više da bismo predstavili vanjski svijet unutar knjiga pripovijedaka.

Milijuni ljudi u obitelji imaju nekoga s poremećajem iz autističnog spektra. A samo ako autistične likove uključimo u književnost glavne struje možemo se nadati širem razumijevanju i prihvaćanju autizma.

………………

NAPOMENA:

• The Conversation je neovisni izvor za vijesti i stavove koji potječu iz akademske i istraživačke zajednice. Naš tim profesionalaca surađuje sa sveučilištima i istraživačkim institutima te stručnjacima koji svoje znanje žele podijeliti sa širom publikom.
• Izvor: theconversation.com