Škole trebaju njegovati i razvijati dijete

S obzirom na promijenjene okolnosti u suvremenom svijetu, odgoj i obrazovanje ima ključnu ulogu u pružanju odgovora na izazove globalnih razvojnih promjena. Ipak, danas mnogi ljudi izražavaju nezadovoljstvo tradicionalnim odgojem i obrazovanjem.

Stoga se pokazala potreba za reformama i promjenama. Te potrebe su uglavnom usredotočene na dobro utemeljenu nastavu usmjerenu prema učenicima, na obrazovanje koje će biti bliže prirodi i potrebama djece, na promociju pedagogije aktivnog učenja i stjecanje korisnih znanja i vještina te na razvoj demokracije u društvu.

• Prva škola za seljačku djecu    

Sve to obuhvaća pojam alternativnog obrazovanja – netradicionalnog, nekonvencionalnog i nestandardiziranog. Alternativno obrazovanje nastalo je kao odgovor na standardizirano i obvezatno obrazovanje još u 18. stoljeću, a krajem 19. stoljeća L. N. Tolstoj u Jasnoj Poljani u Rusiji otvorio je školu za seljačku djecu, što se smatra jednom od prvih alternativnih škola u povijesti školstva. U prvih 30 godina 20. stoljeća javljaju se pak pokušaji preobrazbe unutarnje organizacije škole, jer su obrazovni pioniri poput Friedricha FRÖBELA, Marije MONTESSORI i Rudolfa STEINERA vjerovali da obrazovanje treba njegovati i razvijati dijete na mnogim razinama, ne samo intelektualno već i moralno, duhovno, emocionalno, psihološki i tjelesno.

Među poznatijim i originalnijim pedagoškim koncepcijama gotovo sto godina u europskim prostorima djeluju waldorfske škole, koje je 1919. godine osnovao upravo Steiner. Zagovornici te pedagogije ističu važnost ručnog rada i umjetnosti u školskim programima te potrebu napuštanja predmetno-satnog sustava, što se zamjenjuje nastavom po epohama. A pedagoška koncepcija Marije Montessori također se temelji na zadovoljavanja dječjih razvojnih potreba. Njezine su škole opremljene posebno pripremljenim didaktičkim materijalima, a djeca rade u posebno uređenoj poticajnoj obrazovnoj sredini za individualno i zajedničko učenje.

Waldorfskih i Montessori škola i danas je mnogo diljem svijeta, a omogućavanje obrazovnih alternativa, uz redovito školovanje, u novije je vrijeme postalo propisano zakonom, poput primjera Sjedinjenih Američkih Država. Ondje, osim javnog redovitog obrazovanja, postoji i niz obrazovnih alternativa – od nezavisnih i privatnih škola, demokratskih i slobodnih škola (Clonlara school), otvorenih učionica temeljenih na eksperimentalnom obrazovanju (International Baccalaureate, Round Square), do mogućnosti obrazovanja kod kuće, koje je ravnopravno drugim načinima izvršavanja školskih obveza.

…………………………….

UJEDINJENO KRALJEVSTVO ­> SUMMERHILL

Stvoriti školu koja odgovara djetetu, a ne dijete koje odgovara školi   

Summerhill je nekonvencionalna škola internatskog tipa koju je još 1921. godine osnovao škotski pedagog Alexander Sutherland Neill, pod paradigmom – stvoriti školu koja odgovara djetetu, a ne dijete koje odgovara školi.

Djeca ondje imaju drugačija prava i odgovornosti nego u tradicionalnim školama, a naglasak je na demokratskom učenju. Sami određuju svoj raspored i odlučuju kako učinkovito iskoristiti vrijeme. Također, nisu obvezatni dolaziti na nastavu ako to ne žele. Sami odlučuju hoće li raditi u školskim radionicama, igrati se, čitati ili se odmarati.

Učitelji im ne nameću svoje stavove, a jedino je važno da djeca budu sretna te da ne ispunjavaju samo roditeljska i društvena očekivanja. Otkad je osnovana, škola je na udaru kritičara i oponenata, no mnogi roditelji unatoč brojnim raspravama o pedagoškim vrijednostima Summerhilla i dalje upisuju svoju djecu u tu školu.

…………………………….

U SAD-u djeluju i Kvalitetne škole, osnovne i srednje škole bez prisile i neuspjeha. Odgojno-obrazovni rad u njima znatno se razlikuje od rada u tradicionalnoj školi, gdje dominira autokratsko upravljanje nastavno-odgojnim i drugim aktivnostima, i to često uz prisilu. U kvalitetnoj školi rade uspješni voditelji. Oni se nikad ne služe prisilom, već pokušavaju učenicima pružiti informacije koje će ih navesti da učine ono što žele, jer je to jednako korisno i za njih i za voditelje.  

U Njemačkoj je pak u proteklih pola stoljeća razvijen pokret „slobodnih škola” (Freie Schule) koje u pravilu osnivaju udruge roditelja i učitelja. Te škole najčešće okupljaju između 50 i 150 učenika i obično imaju organiziranu cjelodnevnu nastavu i boravak s dobro osmišljenom izmjenom aktivnosti (učenje, rad, igra, individualni i grupni rad...). Učionice i drugi radni prostori u ovakvim školama podsjećaju više na dnevne boravke negoli na klasične školske prostorije. I roditelji koji daju svoju djecu na školovanje u slobodne škole nastoje kod kuće njegovati isti odgojni stil (sloboda, samostalnost djece, poticanje dječje kreativnosti i sigurnosti).

• Duga povijest alternativnih škola u Indiji

Indija ima dugu povijest alternativnih škola. Vedski i Gurukul obrazovni sustavi od 1500. do 500. pr. Kr. u fokus su stavljali stjecanje profesionalnih vještina, kulturnog i duhovnog prosvjetljenja u ozračju koje potiče racionalno razmišljanje i zaključivanje. Stoga je cilj obrazovanja bio razviti učenika u različitim aspektima života. Do kraja 19. stoljeća mnogi su društveni reformatori počeli istraživati ​​alternative suvremene obrazovne sustave. Tako su nastali modeli alternativnih škola kao odgovor na nedostatke u redovitim školama, koje su još uvijek održivi. Neki od primjera su Shanti Niketan Rabindranath Tagore, škola Rishi Valley Jiddu Krishnamurthy, Sri Aurobindo i Međunarodni centar za obrazovanje poznat kao Ashram School.

Slobodna škola pojam je koji se u Japanu koristi za samostalnu školu specijaliziranu za odgoj i obrazovanje djece koja odbijaju pohađati standardne škole. Prva demokratska škola osnovana je 1985. godine kao sklonište za djecu koja su izbjegavala školsko okruženje, a uspostavljene su i brojne druge takve škole. Godine 2003. Japan je uveo posebne zone za strukturnu reformu, temeljene na kineskoj politici posebne gospodarske zone, koje omogućuju otvaranje akreditiranih škola koje nude alternativno obrazovanje. Dvije godine kasnije, osnovana je prva takva škola. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]