Roditelji štreberi

Uskoro će biti ispravljeni: maturalni i završni radovi tisuće učenika. Koliko ih zapravo potječe iz pera mladih, nitko ne zna. Ako je vjerovati stručnjacima, varanje je u školama procvjetalo. Roditelji sjedaju za računalo ili plaćaju „pisce duhove” kako bi postigli željene rezultate svojih potomaka.

Majke i očevi priznaju da redovito pomažu djeci u pisanju zadaće. Oni, radi zaštite svoje djece, žele ostati anonimni.

■ ISPOVIJED RODITELJA ■

Na primjer, Markus ZENGER, pravnik iz Züricha, iskreno kaže: „Ja sam za oba svoja sina napisao teoretski dio njihova maturalnog rada. Jednome zato što je bio u stisci s vremenom, drugome jer su djeca danas, zapravo, pri završetku gimnazije slabo pripremljena. Nikada do tada nisu morali napisati neki koncept, niti znanstveno citirati, netko ih mora tome naučiti ili to učiniti za njih. Škole računaju na pomoć roditelja.”

Barbara MÜLLER također bez ustezanja priznaje da je pomogla svom sinu. On bi bez njezine pomoći imao problema s prolaskom mature. „On ne spada među dobre učenike. Svakodnevno mu je potrebno više sati učenja kako bi uopće mogao držati korak. A za to jednostavno nije bilo vremena.” Ona i sama radi u obrazovanju i, naravno, zna da će se, dugoročno, za dijete ljestvica podići ako se roditelji previše angažiraju. Ali: „Zar sam trebala ugroziti njegovu maturu, unatoč tome što sam mu mogla pomoći?” Sin je dobio dobru ocjenu na maturi i ona je sada iza njih.

Istraživač inteligencije Elsbeth STERN kaže jasno i otvoreno: „U švicarskim su gimnazijama djeca koja tamo ne pripadaju.” Ta su djeca tu, jer im njihovi roditelji prekomjerno pomažu. Sami ne bi uspjeli. Dobrostojeći roditelji guraju svoju djecu u gimnaziju, a pojedina inteligentna djeca ne uspijevaju, jer ih nitko ne gura. „O upisu u gimnaziju bi trebale odlučivati mentalne sposobnosti, a ne porijeklo, kaže profesorica za istraživanje nastave i učenja na Institutu društvenih znanosti ETH Zürich. „Podatci pokazuju da četvero od deset gimnazijalaca nema očekivano visoku inteligenciju.”

Profesor povijesti Martin GRÜNIG iz Gimnazije Interlaken viđao je maturalne radove u kojima je „mogla biti prisutna suradnja treće strane”. Učenici koji se kod kuće ne mogu osloniti na osobu visokog obrazovanja moraju dati više vlastitog doprinosa od akademske djece. „Obitelj i društvena okolina snažno utječu na školski uspjeh i tijek profesionalne karijere. U slučaju maturalnog rada, okruženje djeluje na isti način”, kaže povjesničar Grünig, koji se aktivno bori za jednake uvjete za sve: „Ja rado, a katkad i intenzivno pomažem pri izradi maturalnih radova upravo zato da bi se postojeće razlike u mogućnostima mogle smanjiti.”

■  SLABE MOGUĆNOSTI ZA ISKORAK ■

Usporedba deset zemalja pokazuje udio ljudi koji postižu lošije (crveno) ili bolje (plavo) obrazovanje od svojih roditelja. Švicarska je bolja od Njemačke ili Austrije, ali je lošija od prosjeka.

■ UČITELJI REAGIRAJU RAZLIČITO ■

U 35 gimnazija u Švicarskoj odgovorni nastavnici klasificirali su prekomjernu roditeljsku pomoć na ljestvici od jedan (slabo) do deset (jako visoko) prosječnom ocjenom pet. U izoliranim slučajevima bilo je i devetki. Većina učitelja upoznata je s problematikom. Kako se s njom nose, to je drugo pitanje.

Brojke iz austrijskih udruženja roditelja pokazuju da su barem trećinu maturalnih radova napisali roditelji. Zagovornicima jednakih mogućnosti diže se kosa na glavi kada vide da se maturalni rad izlaže u iznajmljenoj kinodvorani dok profesionalni catering poslužuje goste. Ili kada mlada osoba koja je ranije privlačila pozornost kao čest posjetitelj zabava piše maturalni rad o političkim procesima koji može proći kao diplomski rad. Ili kada se posljednjeg dana srednje škole pored profesionalno prilagođene štale pokazuje čitava skupocjena medijska produkcija.

Ali ipak: svi ti radovi dobili su najviše ocjene. Postoji li možda kakav ugovor među školama i privilegiranim roditeljima? Problem je poznat, radi se o ekstremnom obliku „kapitalnih ulaganja”, kaže istraživač obrazovanja Urs MOSER, voditelj Instituta za procjenu obrazovanja Sveučilišta u Zürichu. I dodaje: „U odnosu na jednake mogućnosti, situacija je vrlo problematična i nepoštena.” Djeca iz socioekonomski ugroženih obitelji u Švicarskoj su diskriminirana, jasno pokazuje najnovija studija Sveučilišta Genf.

■  IZ OBRAZOVANE KUĆE ■

Studenti prema obrazovnim razinama roditelja – 58 posto svih studenata dolazi iz obitelji u kojima je najmanje jedan roditelj studirao.

■ PLAĆENI PROFESIONALNI PISCI ■

„Veliki je problem što škola pomoć roditelja uzima zdravo za gotovo”, kaže Margit STAMM, izvanredna profesorica pedagogije i ravnateljica istraživačkog Instituta za istraživanja Swiss Education u Bernu. „Djeci iz radničkih obitelji roditelji često ne mogu pomoći niti u imaju financijskih sredstava za dodatnu podršku poput instrukcija ili skupina za učenje.”

Sve više roditelja ipak zapošljava profesionalce za obavljanje tih zadataka. Online ponuda za pisanje radova je bogata. Od domaćih radova do magistarske teze, sve se može kupiti. Jedan je istraživač dobio ponude: za maturalni rad plaća se od 2000 do 2500 franaka. Tijekom pregovora cijene padaju i do 1500 franaka. Apsolutna diskrecija je zajamčena, u razgovoru jedan na jedan raspravlja se o željama, uzorcima testa koriste se za određivanje stila „autora” i razmatraju se poželjni izvori. Prema mnogim njemačkim pružateljima usluga, švicarski su građani među najboljim kupcima.

Djeca manje obrazovanih roditelja često su u iznimno nepovoljnom položaju, kaže Yvonne WEBER HÄNER, obiteljska terapeutkinja iz Flurlingena. Svi govore o pravu na jednake mogućnosti. „Ali, kada se bolje pogleda, u školi uspijevaju samo oni koji kod kuće imaju mnogo podrške.“

■  KAD NASTAVNICI DELEGIRAJU RODITELJIMA ■

Mnogi se učitelji otvoreno oslanjaju na suradnju roditelja. Primjerice, kada očekuju Power Point prezentaciju u nižim razredima osnovne škole, delegiraju projektni rad za domaću zadaću ili uvode tjedne rasporede samoorganizacije u nižim razredima. Kada drugaši i stariji, dakle djeca od sedam i osam godina dobiju zadatak napisati priču, a roditelji potom emailom dobiju upute, dajte priči logičan slijed i pazite na pogreške u pisanju. Ovaj je slučaj nedavno viđen u nižim razredima osnovne škole u Luzernu.

Nema pisanih pravila o tome koliko treba očekivati od roditelja, kaže Beat SCHWENDIMANN, voditelj pedagoškog ureda u krovnom udruženju učitelja i učenika Švicarske (LCH). LCH je nedavno razvio smjernicu o suradnji između škole i roditelja na 45 stranica, gdje se, među ostalim, navodi da se domaća zadaća mora lako riješiti bez pomoći roditelja.

■  DOBITNA SITUACIJA ZA GUBITAK ■

Ciriški odvjetnik Johann-Christoph RUDIN, osnivač konzultantske tvrtke Kompassus, 20 je godina zastupao školu u sukobima s roditeljima. Svjestan je problema radova nepoznatih autora. Smijući se priznaje da je i sam svojoj kćeri napisao pola stranice. Rudin razumije zašto gotovo nikad ne dolazi do konflikta kada roditelji ili nepoznat autor pišu za dijete. Učitelj koji sumnja u autentičnost takvog rada nalazi se na tankom ledu. Dokazi su obično slabi, a mnogi će roditelji, uhvaćeni na djelu, nastaviti po dobro poznatom pravilu „Napad je najbolja obrana”.

Kada se javi sumnja da je roditelj bio prekomjerno angažiran, učitelj ima izbor: žaliti se i potom se nositi s velikim nevoljama ili je primiti kao jako dobar rad koji jedva može popratiti. Roditelji sve skrupule bacaju u vodu kada shvate da mogu pomoći djetetu dobiti dobru ocjenu, to Rudin doživljava uvijek iznova. „Mnogi se roditelji boje gubitka statusa ako njihovo dijete ne ostvari akademsku karijeru. Kako bi spriječili ovu sramotu, daju sve.”

„Roditelji koji preuzmu na sebe obveze svoje djece brzo se osjećaju napadnutima”, potvrđuje psihoterapeut Klaus TIPPMANN koji blisko surađuje s Rudinom. U većini slučajeva nije riječ o djetetu, već o vlastitim iskustvima i strahovima. „Želiš najbolje za dijete i vjeruješ da je visok obrazovni status s mogućnošću dobrog posla jedina prava stvar.”

..................

NAPOMENA

• Beobachter – švicarski dvomjesečni magazin sa savjetima za obitelj, zdravlje, financije, stanovanje, poljoprivredu, kućanstvo.
• Izvor: beobachter.ch