Projekt na koji sam ponosna

Učitelji razredne nastave na Loomenu trenutačno uče kako osmisliti projekt ꟷ naravno, sve s gledišta mentora Škole za život. Mnogi od tih mentora nikada nisu radili što slično, stoga su sadržaji  za učenje svedeni na podatke na engleskome jeziku te na znanstvene članke koji neće baš puno pomoći učiteljima u provedbi projekata.

Iako imam mišljenje o Loomenu, neću pisati o tome.

Ove je godine broj mojih projekata manji nego inače. Možda je razlog to da sam se „ispuhala“ tijekom posljednjih 5 godina. Naime, toliko dugo pokušavam educirati i potaknuti učitelje na projektnu nastavu. Možda su i neki objektivni razlozi utjecali na moj zamor. Sve sam radila sa srcem i znanjem koje imam.

(Mislim da mi na čelu piše share, odnosno dijeliti jer sve što napravim želim podijeliti s prosvjetnom zajednicom.)

• U ovoj ću kolumni pisati o nastajanju projekta Slikovnica moga razreda, grada, zavičaja.

Čitajući literaturu o projektnoj nastavi (PBL), primijetila sam da se sve više projekata temelji na istraživanju, prikupljanju podataka, statističkoj obradi i filtriranju sadržaja, zatim odabiru relevantnih informacija i činjenica te povezivanju sa zajednicama u kojima se projekt provodi.

Kao učiteljica drugoga razreda vrlo sam brzo uočila da tematski sve to možemo „pokriti“ s nekoliko stvari te tako obuhvatiti sve elemente koji su važni za projekt, a opet imati projekt koji je ujedno i ogledan primjer rada razreda, škole i zajednice.

Projekt sam osmislila u lipnju 2018. Trebala su mi skoro dva mjeseca da smislim svaku etapu i svaki korak. Projekt koji me idejno potaknuo jest projekt (nagrađen nagradom Komet) kolegice Josipe Blagus koji je proveden prije pet godina na platformi eTwinning. Njezin projekt bio mi je dobar putokaz u određivanju ciljeva i svrhe samoga projekta.

Za projekt je vrlo važno bilo okupiti sve partnere i „pogoditi“ vrijeme provedbe tako da svima odgovara.

Moja je želja bila da projekt bude namijenjen učenicima 2. razreda ꟷ da svojim rukopisom, koji je u toj dobi nedefiniran i nesiguran, predstave svoje mjesto/grad, školu.

Zašto sam izabrala slikovnicu? Zato što jezične sposobnosti učenika 2. razreda nisu takve da znaju pisati eseje. Znali su crtežom upotpuniti svoju misao, odnosno nacrtati što i (najviše) jednom rečenicom upotpuniti taj crtež.

(Najveći je teret bio na nositeljima projekta jer su oni prvi ispunjavali slikovnice.)

Prvi je dio bio teorijski. U njemu sam objasnila svrhu projekta, kome je namijenjen i koje ishode ostvaruju učenici sudjelovanjem u tom projektu. Nakon toga počeo je i onaj (zovem ga matematički) dio raspodjele partnera. U tom sam dijelu upotrijebila IKT alate: ankete, dokumenti za suradnju i dogovor (suradničko učenje).

Već je prva anketa pokazala da za takav projekt postoji veliko zanimanje (skoro 30 sudionika u prvome odazivu). To mi je bilo previše za suradnju jer bi puno vremena bilo potrebno za „putovanje“ slikovnice. U pomoć su mi priskočile drage kolegice, mnoge od njih nikada nisam osobno upoznala, ali bile su spremne biti nositelji/voditelji slikovnice.

Kad sam vidjela da postoji dovoljan broj sudionika, trebala sam izraditi plan putovanja slikovnice. Sama sam osmislila i vodila evidenciju gradova koji su se pridružili projektu pazeći da slikovnica putuje od sjevera do juga naše domovine, zatim od zapada do istoka te da zadnja postaja bude najbliža školi koja je nositelj projekta da bi ju tamo bilo moguće vratiti do lipnja 2019.

Koliko je dugo slikovnica u pojedinoj školi? Planirala sam da u svakoj školi bude tri tjedna, a nakon toga putuje poštom od 5 do 7 dana. Kolegice nositeljice rekle su da su se neki požurili, a neki i ne poštuju taj vremenski slijed, stoga neke slikovnice još uvijek putuju (iako je kraj svibnja).

Početkom rujna 2018. na put je krenulo 8 slikovnica, osam nositelja ispunilo je prve stranice velike bilježnice podatcima koji su opisivali razred, školu, mjesto i zavičaj. Moj razred ispunio je 7 stranica slikovnice crtajući važna obilježja svojega zavičaja, opisujući i crtajući sebe, istražujući kako je Sveta Nedelja dobila ime.

Sve smo to zajedno odnijeli na poštu, propisno zapakirali i poslali. Mislili smo da je tada naše sudjelovanje u projektu završilo, ali ipak nije. S dvjema školama smo se čuli, čitali i pjevali putem Skypea (videokonferencijom), a sada (u svibnju) znatiželja učenika raste: pitaju se gdje je slikovnica, kako izgleda, jesu li i drugi u nju crtali, lijepili slike, žele te gradove tražiti na zemljovidu…

Grad Sveta Nedelja omogućio nam je predstavljanje slikovnice u prostorijama gradske skupštine koje će se održati 10. lipnja 2019. Nadamo se da će nam i učenici projektni partneri doći u posjet te da će mediji popratiti predstavljanje provedbe toga projekta.

Projekt je obuhvatio oko 75 škola, oko 78 razreda i obišao čak 59 gradova/naselja i sela u Republici Hrvatskoj.

Projekt je ostvario svoj cilj i dobio visoke ocjene učitelja, stoga već sada moram razmisliti o novome projektu za učenike 3. razreda.

Neki od komentara učitelja koji su sudjelovali u projektu:

„Mi smo projektom bili oduševljeni. Roditelji su prezadovoljni, a djeca su s nestrpljenjem čitala. Sve ih je zanimalo. Prijavljujemo se i iduću školsku godinu!“ D. B.

„Kolegice Sandra, slikovnica je odlična ideja u kojoj smo svi uživali ꟷ djeca, učiteljica, roditelji. Drago mi je što će biti izložena da ju svi vide. Veselim se novome projektu. Ovaj je bio predivan.“ R. V. R.

„Uvijek za suradnju i druženje. Uvijek. 
Naša 5. slikovnica ima i svoju maskotu ꟷ medvjedića koji sakuplja suvenire iz svakoga grada koji je posjetio.“ L. Ž.

Jesam li ovim projektom ostvarila sve zadatke s Loomena? Trebalo bi pitati mentore.

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | 2. razred | https://sites.google.com/view/2-b-sveta-nedelja/ 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige