Bomba u štapićima

„Vidiš ovu tetu? To ti je učiteljica.  Auuu, kad dođeš u njene ruke.“

Ne znaš tko se više plaši: dijete ili učiteljica.

He, he, he...

I onda, malo-pomalo, dijete krene u školu pa ga dočeka drugi razred.

„Jaaao, kad krene množenje, cccc, jao tebi.“

USTVARI, PLAŠENJU NIKAD KRAJA.

Ma, možemo mi to i preokrenuti.

■ ZAŠTO BI NAS MNOŽENJE PLAŠILO KAD NAS MOŽE DOBRO ZABAVITI.

Evo kako…

Potrebne su nam drvene spatule za pregled grla (moguće kupiti u ljekarnama). Mi ih zovemo štapićima.

Kako učimo množiti pojedinim brojem, tako na svaki štapić markerom napišem po jedan zadatak, na primjer 2 x 2, 2 x 3, 2 x 4…

Nakon svakog sata obrade novog broja dodajem nove zadatke.

Sve to stavljam u papirnatu čašu.

Za početak igre dovoljno nam je znati množiti s tri broja, ali što je više naučenih brojeva, to je više zadataka pa je i igra zabavnija. Na jedan (ili dva) štapića sam napisala „bomba“ i stavila ih u čašu zajedno sa zadatcima za množenje.

■ KREĆE IGRA.

Učenici su podijeljeni u skupine po 4-5 učenika (za svaku skupinu imam „paket“ štapića sa zadatcima!) i sjede u krugu, okrenuti licem jedni prema drugima. U sredini je čaša sa štapićima.

Prvi učenik izvlači štapić, čita zadatak te ga rješava.

Odgovori li točno, zadržava štapić. Ako pogriješi, štapić vraća u čašu. IGRAJU REDOM U KRUG.

U nekom trenutku će učenik izvući štapić na kojemu piše „bomba“.

Tada mora sve svoje štapiće vratiti nazad u čašu.

Igra je učenicima jako napeta jer ne mogu pretpostaviti kad će izvući „bombu“, a ako je i izvuku, požuruju ostale da što prije riješe svoje zadatke kako bi dobili priliku nadoknaditi gubitak štapića.

Uz to, ova igra nema kraja jer će uvijek postojati jedan „srećković“ koji će morati vratiti štapiće u čašu.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.