Povratak u prošlost

Počinjemo obradbu cjeline čitajući Hrvatsku bajku, kojoj je jedna od autorica moja draga prijateljica i uzor, autorica Školske knjige Dinka Juričić. Uz bajku, uključujemo i sat Likovne kulture jer uz mnogobrojne mitove i legende o dolasku Hrvata na današnje područje, postoje i slikovni zapisi.

Kada već sigurnim koracima po tlu stupaju knezovi pa poslije i kraljevi, učenicima bude vrlo zanimljivo proučavati tko je od njih, iz njihove obitelji ili kruga prijatelja dobio ime po nekome povijesnom liku.

Uz najpoznatiju rečenicu koja nam pomaže upamtiti redom imena knezova: Misli, trpi, dom brani. Mislav, Trpimir, Domagoj, Branimir, rado igramo i igru uloga. Svaki učenik izvuče ime neke znamenite osobe pa se treba predstaviti.

I SAD SLIJEDI JEDNA ANEGDOTA

U razredu imam učenika koji se zove kao i prvi hrvatski kralj pa sam ga zamolila da nam kaže nekoliko riječi o sebi. I rekao nam je kako je bio knez koji je uspješno vodio ratove jer je imao snažnu vojsku pa se poslije sam prozvao kraljem…

Potom smo došli do kralja Petra Krešimira IV., čiji je identitet preuzeo drugi učenik. On nam je rekao kako je naslijedio kralja Tomislava. Priča je kružila, učenici su se izmjenjivali pa smo došli do Ferdinanda Habsburškoga i ponovo do učenika koji je predstavio kralja Tomislava.

Zamolim ga da nam kaže nešto o daljnjem zbivanju, a on će na to sliježući ramenima: „Ne znam, učiteljice, ja sam već umro.“

• Da. To su ta zrnca mudrosti zbog kojih obožavam svoj posao!

Dok smo još bili u kraljevskim tonovima, zaustavili smo se na trenutak kod kralja Zvonimira i na njegovoj darovnici. Proučavali smo spomenike tog vremena, no Bašćanska ploča doista je najzanimljivija i najupečatljivija.

Kako smo slušali ondašnji govorni hrvatski jezik, proučavali smo i ondašnje pismo – GLAGOLJICU. Uglata ili obla, obje su nam zanimljive.

Zaštitili smo stolove papirom pa na njega stavili po list papira za pečenje. Glinamol najprije treba izmijesiti da postane mekši i kako bi ga se lakše moglo oblikovati. Od izgnječene mase potrebno je formirati ploču pravokutna oblika.

U gornju trećinu smo s pomoću drvenih štapića za ražnjiće utiskivali razne crte i oblike u pokušaju izradbe jedinstvenog ornamenta koji smo vidjeli na Bašćanskoj ploči, a i na drugim spomenicima iz toga doba.

Preostali dio ploče rezerviran je za utiskivanje imena i prezimena pojedinog učenika. Prije pisanja glagoljičkih slova potrebno je dobro uvježbati pisanje slova na papiru kako bi riječi zauzele ispravno mjesto na ploči. A pogreškama je dolazak zabranjen.

Ploče smo potom ostavili na polici kako bi se polagano sušile. Uza sav trud koji smo uložili, dvije su pukle, no i prava ploča je napukla na nekoliko mjesta pa nismo to doživjeli kao tragediju.

Nakon sušenja neke smo ploče prebojili svjetložutom bojom kako bismo ih „postarali“, a ostatke ploče također smo doradili.

Fotografije su u prilogu pa uspješnost naših „mirkovačkih ploča“ procijenite sami.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primaran, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.