Druga strana medalje

Naime, dosta pojedinaca drži da mogu raspolagati našim slobodnim vremenom.

Nekoliko sam puta pisala o tome kako se projekt razvijao, odnosno kako se u njegovu provedbu uključivalo sve više i više prosvjetnih djelatnika. Nedavno mi na jednome skupu nisu znali ime, nego su me pitali: „Niste li Vi Webučionica?“

• Lijep je osjećaj kad te drugi prepoznaju po tome što radiš.

Još je ljepši osjećaj kad vidim da učitelji stvaraju nevjerojatne stvari upotrebljavajući alat o kojemu sam im govorila. Tada shvatim da projekt ima puno veće značenje nego što sam mislila.

Učitelji su kreativni – s pomoću jednoga „običnog“ alata s učenicima izrađuju zanimljive postere, plakate, digitalne igre…

Iako će mnogi reći da sam nezahvalna, ipak moram reći da moja medalja ima dvije strane. Dnevno dobivam otprilike 7 poruka na različitim društvenim mrežama, neprestano sam izložena verbalnim napadima i nerijetko dobivam elektroničku poštu čiji sadržaj zna biti neugodan.

Katkad imam volje i odgovorim, ali najčešće ne napišem ništa.

Druga strana medalje izgleda ovako:

a) Mnogi nikada ne pročitaju cijeli članak ili cijelu objavu. Mnogima je pozornost samo na naslovu i, ovisno o naslovu, odmah reagiraju. Bez obzira na to što je informacija koju traže u članku, pojedinci mi se bez ustručavanja obraćaju tražeći svoju „pravdu“ ili dodatno objašnjenje.

Provedbu projekta trenutačno prati oko 3000 ljudi, dovoljno je da mi svaki peti piše i traži što od mene da mi sandučić bude zatrpan.

b) I ja radim u školi, ali ljudi kao da to ne doživljavaju. Ako im ne odgovorim odmah, počnu napadi (verbalni). Pojedinci ne shvaćaju da mi je prioritet moj razred, a ne odrasli ljudi koje educiram u svoje slobodno vrijeme. Priprema za rad u razredu oduzima mi puno slobodnoga vremena. Osim toga, imam mnogo obiteljskih obaveza. Zbog svega toga ne ostaje mi puno vremena za poruke koje dobivam.

c) Ljudi teško prihvaćaju drukčije mišljenje. Zaista volim to što svi mislimo različito. Volim razgovarati s ljudima, volim čuti drukčije mišljenje od svojega i dobiti koju novu ideju… Međutim, u našemu je društvu stupanj tolerancije prema drukčijemu mišljenju vrlo nizak. Da ne govorim o kakvoj kvalitetnoj raspravi i razmjeni različitih mišljenja. Svatko polazi od sebe i slijepo se drži svojega uvjerenja. Kada tko kaže što drukčije, rasprava vrlo često ode u krivome smjeru, „spušta“ se na osobnu razinu što je nedopustivo. Zato radije šutim. Nedavno me jedna kolegica blokirala gdje je god mogla. Naravno, ja i dalje vidim sve objave u grupama na društvenim mrežama jer sam njihov pokretač. Prvo sam pokušala saznati što ju je toliko uvrijedilo i potaknulo na tako drastičan čin, a onda sam shvatila da me to uopće ne zanima – držim da nisam ni u čemu pogriješila niti sam se s njom posvađala. Svatko odlučuje za sebe.

d) Pojedinci su ljuti jer bi voljeli biti na mojemu mjestu. Takvih pojedinaca ima otkad sam se počela baviti edukacijom odraslih. Kad im to ne uspije, počnu širiti laži o meni i podmetati mi. Naučila sam da vrijeme uvijek otkrije istinu i da se ne moram zamarati takvim stvarima. Mičem se od negativnosti, ali katkad treba znati reći: „Dosta je!“ U tišini prekidam nezdrave odnose, a vrijeme mi pokaže da sam dobro učinila.

Projekt „Webučionica“ bio je moja želja posljednjih 5 godina, ali sam je dugo potiskivala i posvetila se drugim aktivnostima.

Radimo ono što volimo, surađujemo i razgovaramo. Želim zahvaliti Neveni (Petrović) i Lani (Jager) jer su mi odlične suradnice. Učimo zajedno i stvaramo nešto čija će vrijednost tijekom vremena samo rasti. Rast toga projekta sličan je rastu i razvoju ljudskih bića – napadaju ga „dječje bolesti“ koje sam opisala u ovoj kolumni. Te „bolesti“ dođu i prođu, a mi idemo dalje.

………..

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja ■ Moj web https://xn--sandrinauionica-z3b.weebly.com/  ■  Razredna stranica 3. B https://sites.google.com/view/svetanedelja3b/ ■ Webučionica web alati za rad u nastavi https://webucionica.weebly.com/ ■