Nastavnu godinu privodimo kraju

Ključno je isplanirati rad sve do sitnih detalja. Učenici uvijek trebaju jasno definiranu strukturu, a najviše na kraju godine.

Edukativne igre, kvizovi i ostale zanimljive strategije kojima usustavljujemo i sintetiziramo usvojene sadržaje sigurno će i učenicima i nama biti učinkovitiji i ugodniji način od šturog, suhoparnog ponavljanja naučenih činjenica.

Koje pogreške učitelji rade na kraju nastavne godine i kako ih riješiti pročitajte OVDJE.

AKTIVNOSTI

Svoj rad planiram tako da do kraja svibnja odradimo (gotovo) sva ponavljanja, uvježbavanja i provjeravanja pa nam lipanj ostane za produktivno uživanje u zajedničkom druženju bez brzine, stresa i nervoze, tako svojstvenih za kraj nastavnih godina u nastavku školovanja.

• U prvom tjednu idemo na jednodnevnu terensku nastavu, tijekom koje u neposrednoj stvarnosti ponovimo, sintetiziramo i utvrdimo ono što smo radili tijekom nastavne godine koja je na izmaku (iako razmišljam kako možda ne bi bilo loše prebaciti je na početak nastavne godine, o čemu ću se dogovoriti s kolegicama u aktivu i roditeljima, jer i ta opcija ima mnogo opravdanih razloga i prednosti).

Kolegica i ja sadržaje naših terenskih nastava uvijek vezujemo uz NPIP PID-a pa nam je tako u:

• prvom razredu terenska nastava Grad – selo (Farma Happy horse Dubrava, Sokolarski centar Dubrava, Etnoland Dalmati Pakovo Selo, grad Skradin, s radionicom Mali rendžeri u JU NP Krka, OPG u okolici Skradina)
• drugom razredu Obala – otoci (brodom sa staklenim dnom: tvrđava sv. Nikole, Krapanj – spužve, Zlarin – koralji, Zavičajna zbirka i spomen-soba Vesne Parun, Prvić – Memorijalni centar Faust Vrančić)
• trećem razredu Moja županija (Krčić, Kninska tvrđava s muzejom, Otavice – crkva Presvetog Otkupitelja – grobnica obitelji Ivana Meštrovića, Drniš – Gradski muzej, Visovac, NP Krka – edukativne etnoradionice, mlinovi, slapovi, vodocrpilište, hidroelektrana)
• četvrtom razredu četverodnevna škola u prirodi Upoznajmo domovinu (Lika, Međimurje, Hrvatsko zagorje, Podravina, grad Zagreb). Sva ova odredišta preporučujem svima, jer su edukativna, zanimljiva i primjerena dobi.

Nakon povratka radimo izvješće, svake godine na različit način, ali uvijek s glavnim odrednicama.

Slijedi sintetiziranje sadržaja, analiza postignuća i predlaganje poboljšanja te zajedničko zaključivanje ocjena (sve tri vrste vrednovanja) po predmetima.

Budući da mi je izrazito važno ne samo obrazovati nego i odgajati, nastojim kod svojih učenika kontinuirano razvijati:

• samosvijest (svijest o svojem JA, unutarnjoj jezgri, bez obzira ili neovisno o onome što znamo i možemo)
• samopouzdanje (svijest i pouzdanje da nešto ZNAMO I MOŽEMO, uvjerenje da smo u nečemu sposobni, daroviti i da imamo umijeće)
• samopoštovanje (uvjerenje o VLASTITOJ VRIJEDNOSTI, naša procjena koliko vrijede osobine za koje vjerujemo da ih posjedujemo i osjećaji koji prate te procjene).

Zato često provodim vrednovanje kao učenje (samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje: listama procjena, rubrikama za vrednovanje, izlaznim karticama itd.). Najčešće upotrebljavam: boje (semafor), ruke (palac gore/u sredini/dolje), smješkiće, stepenice itd.; tablično, pisano, usmeno, gestama, u prostoru i sl., a razine, dubina i širina su različiti, opet: ovisno o potrebama i ciljevima. Ako je listić u pitanju, uvijek ostavim zadnji redak prazan, kako bi učenici imali priliku napisati ono što ih zanima, a nije već rečeno o onome što vrednujemo. Prilažem jednostavnu listu procjene za rad tijekom godine i završnu samoprocjenu, jer ih smatram iznimno važnima i vrijednima za sve dionike procesa (učenike, roditelje i nas u školi), a poglavito za razvijanje odgovornosti, samostalnosti i svijesti o upravljanju svojim radom i rezultatima – samoregulacija učenja.

• U nekom od razreda aktivnost Moja obitelj u svijetu basni možemo iskoristiti za isti ishod, ali u razredu, pa ćemo napraviti Moj razred u svijetu basni po istom principu. Moje je iskustvo da je ovu aktivnost bolje provesti u trećem ili četvrtom razredu, kad se međusobno dobro poznaju i mogu koncentrirano napraviti zadatak, jer je zahtjevniji nego kad se radi obitelj, budući da nas je više.
• Jako je konstruktivna i aktivnost Svi o svima, u kojoj, sjedeći u krugu, provodimo usmenu refleksiju o ponašanju i postignutim rezultatima.
• Prva aktivnost u prvom razredu nam je Svi smo različiti, ali smo jednako važni, u kojoj se svi povezujemo rukama. S obzirom na to da se, nakon četiri godine, rastajemo, nekako mi je logično u četvrtom razredu završiti aktivnošću Što nakon četiri godine nosim u život, koja simbolizira odlazak (na panou su zato svi radovi okrenuti u istom smjeru: petom razredu): najprije na satu Likovne kulture (primijenjeno oblikovanje – dizajn) učenici opcrtaju svoja stopala (ponavljamo obrisnu crtu) i naprave personaliziranu ljetnu obuću (ponavljamo sadržaje slikanja i modeliranja) koju doista mogu obuti, a zatim na Satu razrednika (obično nam vremena bude malo pa nastavimo i satu Hrvatskog jezika – jezično izražavanje) na njih napišu asocijacije na naše četiri zajedničke godine te ih usmeno obrazlože. Učenici svoje radove s panoa uzmu na podjeli svjedodžbi.

Predzadnji ili zadnji dan nastave na kraju svakog razreda imamo zajednički roditeljski sastanak, koji osim dva uobičajena ima i treći dio:

• informativni (popis radnih materijala za iduću školsku godinu, tekuća problematika – materijali, vraćanje knjiga u knjižnicu, dugovi... rezime ovoga i uvod u novi razred, termin podjele svjedodžbi...)
• edukativni: učenička prezentacija jednodnevne terenske nastave/škole u prirodi roditeljima (tijekom godine u ovom dijelu radim različite radionice s roditeljima)
• zabavni: učenici roditelje i mene iznenade svojim točkama koje su nam pripremili po osobnom izboru i sklonostima. Ni s čim ih ne ograničavam, može biti nešto što smo radili u školi, ali ne mora – mogu glumiti, pjevati, plesati, driblati, provoditi ankete, crtati, čitati, recitirati, žonglirati, pričati viceve, što god odaberu (nabrojala sam samo dio aktivnosti koje djeca prezentiraju); sami, u paru ili skupinama, što i kako god hoće – jedini je uvjet da svatko treba sudjelovati. I učenici i njihovi roditelji jako su ponosni kad pljesak zaori učionicom na kraju svake točke.

Službeni dio roditeljskog sastanka završimo razmjenom vlastoručno napisanih poruka mene, učenika i roditelja (tijekom koje redovito zasuzimo, a u četvrtom se razredu i rasplačemo pa razmažemo šminku), jer su mi izravne, iskrene, konkretne povratne informacije iznimno važne zbog budućeg planiranja rada i odnosa i s učenicima i s roditeljima.

Neslužbeno druženje nastavimo najčešće na obližnjoj gradskoj plaži Banj, gdje se djeca igraju, a mi odrasli provedemo vrijeme ugodno razgovarajući, umorni, ali zadovoljni postignutim rezultatima u nastavnoj godini na izmaku.  

Učenicima slijedi zasluženi odmor, a nama privođenje godine kraju i početak planiranja za iduću. U tome nam vodilje mogu biti i neke od sljedećih misli. 

Svima želim uspješan i nestresan završetak ove, ispunjujući i potpuni odmor te svjež i nadahnjujući početak nove godine!

.....................

Piše Melita POLIĆ, učiteljica savjetnica | OŠ Jurja Dalmatinca, Šibenik

…

Ima 30 godina radnog iskustva; voditeljica Županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Šibensko-kninske županije od 2006.; autorica županijske slikovnice Korak kroz Šibensko-kninsku županiju | Misli vodilje u radu: život nije podijeljen na predmete [integrirana nastava]; cijeli je svijet učionica [cjeloživotno formalno, neformalno i informalno učenje] te prije svega odgajati, a onda i obrazovati [generičke kompetencije].