Petnaest minuta za zdravlje

Obilježava se od 1993. godine svake godine posljednje srijede u svibnju. [ Izvor: hssr.hr ]

Gradovi iz različitih država natječu se tko će atraktivnijim i bogatijim programom privući više sudionika.

Tog se dana pozivaju građani svih dobi na dobrovoljno sudjelovanje u nekoj tjelesnoj aktivnosti, na vježbanje, igranje, sportsko natjecanje, sportski trening ili nastavu tjelesnog odgoja, s minimalnim trajanjem od 15 minuta.

Obilježavanje ovoga velikoga sportskog dana prilika je za bavljenje sportom i sportsku rekreaciju kojom građani diljem svijeta iskazuju svoj pozitivni stav prema tjelesnom vježbanju, aktivnom i zdravom načinu života. [ Izvor: skole.hr ]

Tjelesna i sportska aktivnost djece predškolske i rane školske dobi dio je općeg odgoja djece. U toj dobi razvija se koštano-vezivni i živčano-mišićni sustav djeteta pa je stoga neophodno djecu na pravi i kvalitetan način usmjeravati u razne oblike tjelesne ili sportske aktivnosti koje ujedno pridonose sveukupnom razvoju i rastu djeteta. Djeca predškolske dobi kreću se veći dio dana i već na taj način raznim oblicima kretanja, hodanja, skakanja, penjanja i slično sudjeluju u svakodnevnim tjelesnim aktivnostima.

Pravilna i dozirana tjelesna aktivnost djece ujedno utječe i na zdravstveni status, tj. na jačanje imuniteta i održavanje sveukupnog zdravlja.

Jedan je od bitnih faktora za razvoj zdravlja i tjelesne odnosno sportske aktivnosti prehrana – što znači da su tjelesna aktivnost, briga o zdravlju i pravilna prehrana usko povezani i bitni za izgradnju mladog organizma. [ Izvor: nakladabombon.hr ]

Osim što je važan za fizički i psihički razvoj djeteta, sport je i način života, a djeca kroz bavljenje sportom od najranije dobi razvijaju spretnost, koordinaciju, samostalnost, odgovornost i koncentraciju.

Prvi je izbor većini roditelja Univerzalna sportska škola, a stručnjaci se slažu da je to pravilno. U njima djeca već s dvije-tri godine prolaze kroz sportski program kojim se razvijaju osnovne motoričke sposobnosti te se upoznaju s više sportova odjednom pa sama shvate koji im se sport najviše sviđa.

Važno je znati da usmjerenje ne treba doći sve do osme ili devete godine, kad dijete i fizički i mentalno postane spremno.

Džudo, atletika i gimnastika bazni su sportovi. Na gimnastiku djeca mogu krenuti već s tri godine, a i s plivanjem već u dobi od pet do šest godina. Osim koordinacije, brzine, fleksibilnosti i snage, razvija se i osjećaj za ritam kako bi kasnije lakše svladali tehnike sporta.

Da bi se u fazi naglog rasta izbjegao deformitet kralježnice, dijete se treba baviti aktivnošću koja razvija muskulaturu, poput plivanja. U različitim stilovima plivanja sudjeluje oko 95 posto mišića i svi se pokreću snagom vlastitog tijela.

Od šeste do devete godine djeca su spremnija na organiziranu aktivnost, a stručnjaci preporučuju nekontaktne sportove, poput tenisa ili skijanja. Oko devete godine dobri su karate ili taekwondo, jer razvijaju ravnotežu, gipkost i koordinaciju. Od desete se godine preporučuje početi s košarkom, odbojkom ili rukometom. [ Izvor: 24sata.hr  | Facebook ] 

AKTIVNOSTI

Budući da je rana dječja dob idealna za razvoj i odgoj, ne samo u području tjelesne i sportske aktivnosti nego i razvoju zdravstvenih, prehrambenih i higijenskih navika, sama organizacija razredne nastave pruža nam puno vremena i mogućnosti za rad na svima.

Tjelesna aktivnost ni u kojem slučaju ne smije biti vezana isključivo za satove Tjelesne i zdravstvene kulture (da ne spominjem „kažnjavanje” neodlaskom na TZK, čega se neki sjećaju iz svoga školovanja) nego se u svakom predmetu i na svakom nastavnom satu učenicima ona treba omogućiti kroz različite aktivnosti i metode, jer je djeci kretanje prirodno i neophodno te povećava njihovu koncentraciju i usredotočenost.

Odavno je poznato da ciljana tjelesna aktivnost utječe i na razvoj kognitivnih sposobnosti, o čemu više možemo saznati na edukacijama:

• Brain Gym

• NTC program

te u svoj svakodnevni odgojno-obrazovni rad implementirati naučene spoznaje i tehnike što je više moguće.

Budući da smo u razrednoj nastavi s jednom generacijom učenika četiri godine, imamo, bili mi toga svjesni ili ne, sviđalo se to nama ili ne, veliki utjecaj na njih i možemo ih osobnim primjerom odgojiti mnogo više nego predavanjem o bilo kojem sadržaju.

Zato svojim učenicima od prvog razreda nastojim pružiti što više prilika upoznati i sudjelovati u različitim sportovima (atletika, gimnastika, tenis, stolni tenis, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, ples, jahanje, plivanje...) i svakodnevno upražnjavati tjelovježbu bez iznimke i opravdanja (vremenske nepogode, nedostatak dvorane ili igrališta...) pa tako tijekom našega četverogodišnjega odgojno-obrazovnog ciklusa, osim svakodnevnog vježbanja i satova Tjelesne i zdravstvene kulture, radimo različite tjelesne aktivnosti u redovitoj nastavi kroz sve nastavne predmete, sudjelujemo u tradicionalnoj Utrci za moj grad koju organizira Društvo Naša djeca Šibenik povodom Dana grada, učenici se uključuju u Univerzalnu sportsku školu u školi, podržavamo i navijamo za suučenike na turnirima koji se održavaju u gradu, a svake godine nazočimo i predstavljanju sportova koje organizira Zajednica sportova Šibensko-kninske županije (nije dosadno ni jednolično, jer se svake godine mijenjaju mjesta prezentiranja, sportovi i sportaši).

Na sam Svjetski dan sporta nastojimo organizirati sportsko natjecanje (usporednih odjela u matičnoj školi, područnim odjelima i/ili međuškolske susrete).

Sve to dovodi do poboljšavanja tjelesnih i kognitivnih sposobnosti, kao i stjecanja zdravih navika i razvoja pozitivnih ljudskih osobina, stavova i vrijednosti učenika.

.....................

Piše Melita POLIĆ, učiteljica savjetnica | OŠ Jurja Dalmatinca, Šibenik

…

Ima 30 godina radnog iskustva; voditeljica Županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Šibensko-kninske županije od 2006.; autorica županijske slikovnice Korak kroz Šibensko-kninsku županiju | Misli vodilje u radu: život nije podijeljen na predmete [integrirana nastava]; cijeli je svijet učionica [cjeloživotno formalno, neformalno i informalno učenje] te prije svega odgajati, a onda i obrazovati [generičke kompetencije].