Svaka je „najbolja praksa” u obrazovanju nekad bila inovacija

Izvorni je tekst vrlo zanimljiv, a citat na kraju posebno me se dojmio.

„Neki od najzanimljivijih znanstvenih radova nastaju kada znanstvenici razviju bizarne teorije kako bi objasnili nešto novo ili nešto što dosad nije bilo objašnjeno. Lude ideje moraju se na neki način dovesti u vezu sa stvarnim svijetom, ali ako zahtijevamo da je uvijek nužno prvo proći razdoblje promatranja i pronaći potvrdu za te ideje, to može kočiti napredak znanosti. Nemoguće je razviti nove teorije s tako strogim ograničenjima.”

U Grantovu izvornom twittu u vezi s člankom  [pročitajte odgovore i komentare, ima i vrlo zanimljivih] on kaže:

„Zahtijevanje dokaza koči kreativnost. Nove ideje trebaju prostora da bi mogle disati, a dobra sposobnost zamišljanja uvijek će biti ispred najboljih dokaza.”

• Stoga, što to znači za obrazovanje?

Kada ovo čitam, prvo pomislim na ljude koji uvijek zahtijevaju da sve što se radi u učionicama i školama mora biti „najbolja praksa”. Naposljetku, to znači da ništa novo ne može ući u obrazovanje. Jer, ako nešto nije dokazano, tada to ne može ni biti najbolja praksa. Međutim, evo u čemu je stvar…

Sve što smo ikada smatrali „najboljom praksom” u obrazovanju nekad je bila – inovacija.

Netko je primijetio da stvari ne funkcioniraju kako bi trebale i napravio je nešto bolje. Ja smatram da ovaj proces ovako izgleda u obrazovanju:                                                                                                             

Ali ove ideje nisu nastale ni iz čega. Ljudi su ih temeljili na vlastitom iskustvu, na razumijevanju učenika u svojim učionicama te imajući na umu budućnost koja se nalazi ispred njih.

Postoji ravnoteža u učenju između onoga što znamo i onoga kako bi se stvari mogle unaprijediti. Ako radimo samo ono što znamo, kako se onda učenje tu uklapa?

Da, samo zato što je neka ideja nova ne znači nužno da će i funkcionirati.

Ali ni svaka „najbolja praksa” nužno ne funkcionira za svako dijete.

Fokus ne treba biti strogo usmjeren na prošlost ili budućnost. Fokus mora biti na učenicima i stvaranju boljih škola i učionica.

Da bismo to postigli, morat ćemo se usredotočiti na kontinuirani rast, a ne samo na ono što već znamo.

……………..

NAPOMENA

• George COUROS vodeći je američki edukator u području inovativnog vođenja, poučavanja i učenja. Radio je kao učitelj, administrator i ravnatelj. Autor je knjiga The Innovator’s Mindset, Empower Learning, Unleash Talent te Lead a Culture of Creativity. Poznat je kao govornik o inovaciji učenja i angažiranju učenika, a surađivao je sa školama i organizacijama širom svijeta.
• Izvor: georgecouros.ca