Pjesmom do dobrog ozračja u školi

… a jedna je među takvima i zagrebačka Osnovna škola Gračani u kojoj nešto više od dvije godine djeluje pjevački učiteljski zbor. Njegovo je osnivanje inicirala ravnateljica Nataša Gjuran, koja je u školi tek tri i pol godine i koja o svojoj inicijativi kaže:

– Nakon nekoliko mjeseci na mjestu ravnateljice, kad sam se već uhvatila u koštac s problemima poput školske kuhinje, blagovaonice, nekoliko učionica, predložila sam učiteljima da osnujemo pjevački zbor kao svojevrsni team building za djelatnike. Ideja mi je bila da se djelatnici druže izvan radnog vremena, da se bolje upoznaju i povežu kroz pjevanje te da i tako razvijamo pozitivan stav prema svemu što nas okružuje, prateći onu misao prema kojoj će i učenici biti zadovoljni ako su zadovoljni njihovi učitelji. Na sastanku učiteljskog vijeća nije bilo puno zainteresiranih za moju ideju i na prvom sastanku zbora bilo je dosta skepse, brige i straha, ali kako je vrijeme odmicalo od početnih osmero pjevača na tom prvom okupljanju danas imamo više od dvadeset članova. Gotovo pola kolektiva danas je u zboru, a tu su učitelji razredne i predmetne nastave, tajnica, računovođa i doista svi koji se dobrovoljno žele uključiti mogu postati članom zbora – kaže ravnateljica Gjuran i nastavlja:

– Pjevamo na svim školskim priredbama, repertoar nam je tematski i prilagođavamo ga od prilike do prilike. Svaki put tako priredbe uveličaju i učenički i učiteljski zbor. Tijekom zimskih praznika imali smo turneju po Slavoniji i posjetili Ilok te pjevali u crkvi sv. Ivana Kapistrana. Pjevamo gdje nas pozovu, ali naša je baza naša škola u kojoj vježbamo i uljepšavamo sve priredbe, bile one posvećene nekom blagdanu ili bile tematske i humanitarne. Sastajemo se po potrebi. Kad pripremamo nastupe vježbamo i do tri puta tjedno, a inače barem jednom tjedno ili rjeđe.

 ✿ MNOGO NASTUPA

Vodim zbor, iako to nije moja struka, ali sam uvijek bila uz glazbu. Moj je pokojni otac bio profesor glazbene kulture i odatle moja ljubav prema glazbi. Prvih godinu dana zbor je vodio kolega Medvedec koji je bio na zamjeni, a nakon njega sam ja preuzela vođenje, iako nemam formalno glazbeno obrazovanje. Otkako zbor djeluje imali smo mnogo nastupa na školskim priredbama, a u školi održavamo i glazbene večeri koje imaju svojevrsno humanitarno obilježje, jer na njima prikupljamo dobrovoljne priloge. Ove godine napravili smo koncert za uređenje školske kinodvorane. Lani smo tako prikupljali novac za školsku knjižnicu i tad nam je gost bio Miroslav Škoro. Uvijek bude mnogo posjetitelja, učenika, njihovih roditelja i oni ne kupuju ulaznice nego daju dobrovoljne priloge, koliko tko želi i može. Zasad ne planiramo snimati nosače zvuka, ali i to je moguće, jer sve što može donijeti dobrobit školi nije nam strano.

Kroz takav zajednički rad možemo protkati sve školske aktivnosti i čini mi se da zbor donosi mnogo pozitivne energije u školu, da imamo izrazito dobre međuljudske odnose, jer se družimo u neformalnim situacijama. Učitelji su u zbornici često opterećeni svojim predmetom, pripremom sata, ispravljanjem zadaća i nemaju vremena za razgovor, a na zbor dođu opušteni, veseli i uvijek imamo vremena i za pjesmu, ali i za razgovor koji se uvijek vrti o našim prosvjetarskim temama. Uvijek se trudim poticati pozitivno radno ozračje, jer to je ključ uspjeha svake organizacije pa i škole. Jer ako se unaprjeđuju međuljudski odnosi, ako djelatnici žele surađivati, onda je i to s ciljem da učenicima u školi bude ljepše, zanimljivije i bolje, a pjesma je uvijek dobrodošla kao najljepša poveznica među svima nama.

Sve to donosi i novu dimenziju škole, koja doista nije samo mjesto gdje se uči i radi nego se provode i pozitivne aktivnosti. Mala smo škola, a polovica zaposlenika uključena je u zbor. Bavimo se i sportom pa jednom tjedno imamo odbojkaške utakmice – ili zaposlenici međusobno, ili s učenicima, ili s djelatnicima iz drugih škola. Petkom poslijepodne nađemo se na odbojci, a nakon toga uvijek imamo druženje, razgovore. Razmišljamo o tome da uredimo kinodvoranu u školskom prostoru i da i tako doista postanemo kulturno-obrazovno središte našega naselja – ističe ravnateljica.

Učiteljica razredne nastave Antonija VICKOVIĆ oduševljena je sudjelovanjem u zboru jer, kako kaže, u njemu su sve generacije učitelja i djelatnika.

– Mi smo pjevači amateri, ali zbog truda ravnateljice postali smo profesionalci. Pozitivno je ozračje, sudjelujemo na brojnim manifestacijama, imamo glazbene večeri, promoviramo našu školu i podižemo kulturnu razinu u našem naselju u kojemu je škola doista središte života. Pjevamo ono što nam se sviđa, jako smo složna skupina, nije nam teško dolaziti na probe i zadovoljni smo i sretni zbog pozitivnih reakcija roditelja naših učenika koji dolaze na naše nastupe. I učenici su zadovoljni i vole vidjeti svoje učitelje na pozornici.

 ✿  POZITIVNA TREMA

Uvijek je pozitivna trema prije nastupa, ali to je posve normalno i lijepo, a pljesak poslije nastupa samo nam je potvrda da smo koncert odradili na najbolji mogući način. Najvažnije nam je da smo zajedno u svemu tome, na probama zbora bolje se upoznajemo, više se neformalno družimo, a to donosi pozitivno ozračje i u zbornicu. Ljudi su bolje volje, osjećaju se važnima, istaknutima. Mnogo je šale, smijeha, zabave i baš smo se zbližili, sve nas povezuje ljubav prema djeci i našem pozivu, a s druge strane njegujemo ljubav prema glazbi i pjevanju. Svi smo u zboru dobrovoljno, nitko nas nije natjerao ili prisilio i to se doista osjeća kad se nađemo na probama i nastupima. Ravnateljica nas pokreće, potiče, okuplja, ali nije to ništa na silu i svi pjevamo zato jer nam je glazba u krvi – kaže učiteljica Vicković, rado se prisjećajući i prvog sastanka i prve probe zbora:

– Bilo nas je osmero na tom prvom okupljanju, a nakon tri godine imamo dvadesetak članova. Došli smo kao amateri, s malo sluha, bez ikakvog iskustva i glazbenih vještina. Na kraju smo svi propjevali, a na prvom nastupu koji smo imali nakon kratkog vremena svi su bili oduševljeni. Jer, kao i za svaku drugu aktivnost i za pjevanje u zboru treba puno vježbati i trenirati. Počeli smo s osmero pjevača i kad nas ljudi vide na nastupu odmah se javljaju i priključuju nam se pa je i to dokaz da radimo nešto dobro i da to ljudi oko nas prepoznaju.

I našim je učenicima zanimljivo vidjeti svoje učitelje i djelatnike škole u nekim novim situacijama i ulogama kao što je to pjevanje u zboru, rado nas ocjenjuju i nagrađuju za naš trud – zaključila je Antonija Vicković.

Tajnica Danijela ŠARIĆ uključila se u zbor od prvoga dana, čak je prva stigla i na prvu dogovorenu probu.

– Odmah sam prihvatila ravnateljičinu ideju, jer volim glazbu, dugo godina pjevam u crkvenom zboru pa me je inicijativa za formiranje školskog zbora baš oduševila. Mislim da glazba iz čovjeka izvlači sve ono pozitivno i najbolje. Usprkos generacijskom jazu koji imamo u školi i velikim razlikama u godinama među zaposlenicima, stvarno smo u zboru pronašli zajedničko mjesto na kojemu svi osjećamo istu takoreći vibru, gdje smo svi pozitivni, surađujemo i osjećamo ljubav prema glazbi i školi. Nema u zboru nikakvog sudara učitelja i nas zaposlenika u administraciji škole, kako bi netko mogao pomisliti. I inače su odnosi u školi jako dobri, učitelji svakodnevno dolaze u tajništvo po savjete ili pomoć tako da oduvijek surađujemo dobro i na dobrobit naših učenika, a u zboru pogotovo i ne razmišlja o tome tko je na kojem radnom mjestu u školi. Na poslu ima različitih dana, s više ili manje problema, nerviranja, dobroga raspoloženja, ali kad dođemo na probu zbora sve to nestaje, zaboravimo na probleme i odemo kući zadovoljniji, ispunjeniji nekim posebnim, ugodnim osjećajima.

 ✿ GOSTOVAO I ŠKORO

A osjećaji na prvom nastupu? Pamtim nastup, jer su našu svečanost uveličali Miroslav Škoro, sastavi Gazde i Baruni i bila sam jako ponosna što sam članica školskoga zbora, pogotovo zato što smo mi amateri koji nisu svakoga dana na sceni i pod svjetlima reflektora. Ali smo se dobro snašli – rekla je tajnica Danijela Šarić.

Računovođa Ante ĆORKALO na početku je bio malo skeptičan prema ravnateljičinoj inicijativi da se osnuje učiteljski zbor.

– Na sreću, sve se pretvorilo u ugodno iskustvo i druženje polovice djelatnika škole u kojemu smo se međusobno bolje upoznali, provodili vrijeme skupa i mogu reći da je, bez obzira na pjevačke nastupe i vrijeme koje provodimo zajedno, sve bilo vrijedno toga novog doživljaja. Nisam imao previše pjevačkog iskustva osim onoga stečenog u crkvenom zboru i prvih nekoliko nastupa imao sam laganu tremu, ali kasnije se sve to posložilo i stabiliziralo. Jednostavno, čovjek se navikne, povežemo se, znamo tko u kojoj prilici može povući malo više od ostalih pa su se i nastupi pretvorili u predivne događaje. Posebno pamtim božićni koncert u crkvi Svetog Franje na Ksaveru, gdje smo bili gosti Hrvatskoga seljačkoga pjevačkog društva Podgorac iz Gračana i izveli nekoliko božićnih pjesama. Ravnateljica je pokrenula i osnivanje tamburaškog zbora učenika pa su nas na nekim nastupima pratili i mali tamburaši i to je lijep i zanimljiv spoj.

I tek sada shvaćam da je jedno sjediti u publici, a drugo biti na pozornici i nastupati, jer postoji odgovornost prema drugim članovima zbora, ali i prema samome sebi i prema ravnateljici koja je pokretač cijele te priče i koja nas svojom energijom pokreće i gura u neke nove projekte. Nadam se da će učiteljski zbor postati i ostati jedna od stvari po kojoj će naša škola biti prepoznatljiva. Moram reći da je ravnateljica pokrenula lijepi običaj druženja i suradnje i to je pozitivna stvar koja poboljšava sliku naše škole, obogaćuje djelatnost škole, jer mi smo središte svijeta za sredinu u kojoj djelujemo – zaključio je Ante Ćorkalo. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]

 ……………………………..

Ravnateljski zbor

……………………………..

Prije nekoliko mjeseci izložila sam ideju da osnujemo ravnateljski zbor sastavljen od ravnatelja osnovnih škola i naišla na pozitivne reakcije pa smo prije mjesec dana oformili i ravnateljski zbor u kojem je trenutačno 12 članova, ravnatelja iz Zagreba, ali i iz različitih krajeva Hrvatske – kaže ravnateljica Gjuran.

Prvi nastup taj je zbor imao na nedavno održanom kongresu ravnatelja održanom u Malom Lošinju i reakcije ostalih ravnatelja bile su pozitivne pa očekuju da će se i u taj zbor uključiti mnogo njihovih kolega.

– Probe s vremena na vrijeme održavamo u našoj školi, a osim u Lošinju imali smo već i nekoliko nastupa. I taj zbor ima tendenciju rasta pa se nadam da ćemo uskoro imati barem dvadesetak članova, ako ne i mnogo više. Činjenica je da ravnatelji imaju mnogo obveza i poslova u svojim školama, ali uvijek se može naći vremena i za kulturne aktivnosti, druženje, pjesmu. A to je prigoda da se i ravnatelji javnosti predstave u drukčijem svjetlu, da predstave barem dio svojih vještina, talenata i sposobnosti koje nisu vezane za njihovo radno mjesto – zaključuje Nataša Gjuran.

……………………………..