Zaselak od četiri stanovnika ima rječnik od 1000 stranica

Negdje na međi područja općina Žminj i Barban, administrativno vezani za općinu Gračišće, nalaze se Mrkoči ili Mrkočišće, zaselak naselja Batlug, po mnogočemu sličan ostalim zaseocima Istre, ali po nečemu drugačiji od ostalih ne samo »terre magice«, kako Istru mnogi nazivaju, već i mnogo, mnogo šire.

To nešto što ga razlikuje ili svrstava u posebnost je knjiga, točnije rječnik na čijih se 979 stranica nalazi 32 890 riječi, 2969 izričaja i sveza koje su Mrkoči i Mrkočke koristili do 9. rujna 1943. godine, dana kad je Italija kapitulirala, a 13. rujna i Oslobodilački odbor za Istru proglasio pripojenje Istre s maticom zemljom – Hrvatskom. 

Mnogo zgoda i nezgoda veže se uz nastanak Rječnika govora zaselka Mrkoči u Istri. 
  – Na Rječniku sam počeo raditi 1987. godine. Otišavši u mirovinu imao sam tri glavne preokupacije – unuci, portugalski jezik i Rječnik. U jednom trenutku kartoteka mi je bila duga devet metara. Onda sam debele kartice zamijenio tanjima i skratio je za četiri metra. Potom je došlo vrijeme kompjutorizacije, pa sam krenuo građu unositi u kompjutor i pritom sam uspio izgubiti 180 stranica. Mislio sam da je kraj svijeta, no nije bilo druge nego izgubljeno nanovo napisati. I tako korak po korak, i zgotovio sam ga. Osim prijeloma, Rječnik je u cijelosti mojih ruku djelo, kaže Runko i dodaje:

– Radeći na njemu nisam imao obavjesnike, jer sam ja izvorni govornik, samo sam pojedine riječi provjeravao. Tijekom dugogodišnjeg rada na Rječniku imao sam stalnu podršku, pomoć i dragocjene savjete profesorica s riječkog Filozofskog fakulteta Ive Lukežić, Silvane Vranić, Sanje Zupčić te profesora Stanka Gilića. Dakako, i svoje obitelji, posebno kćeri Lidije Runko-Luttenberger, urednice knjige i suradnice u pripremi rukopisa. 
Na spominjanje upornosti i »trpežljivosti« pri izradi Rječnika, Runko odgovara njemu najdražim citatom: 
  – Vladimir Hudolin je kazao: »Danas sam svjestan svih teškoća u koje se upušta onaj koji se počne baviti bilo kakvim leksikografskim poslom. Takva siromaha napuštaju i bogovi, i ljudi. Mala knjiga, a posao golem. Međutim, kad se jednom počne, mora se nastaviti.«

Osim što se radi o leksikografskom biseru »zaustavljenom u vremenu«, te samim tim i svojevrsnom arheološkom jezičnom nalazištu, važno je napomenuti da je Rječnik govora zaseoka Mrkoči u Istri, Radoslav Runko stvarao više od dvadeset godina u spomen na svoje pretke, svjestan da je ovaj idiom čakavskog dijalekta pred izumiranjem jer izvornih govornika je vrlo, vrlo malo.

Uz samog autora, još dvojica od četvero stanovnika, koliko ih Mrkoči trenutno broje. Mogli bismo reći i da je Runkov Rječnik spao na tri – četiri »slova«. 

  – Cilj mi je bio obuhvatiti što više leksičkih jedinica mrkočkog idioma do primirja s Italijom i pokazati kako je i u drugim vremenima, pod talijanskom vlašću, hrvatski narod rabio i sačuvao svoj hrvatski izričaj, pojašnjava Radoslav Runko, koji je iz rodnih Mrkoča otišao kao devetnaestogodišnjak. 

Cijeli članak pročitajte OVDJE.