Eto, malo se pretjeralo u procjenama…

…ili programi koji učenike uče da mogu poboljšati svoju inteligenciju ako ulože dovoljno truda – te stoga poboljšati ocjene i rezultate testova – za učenike uglavnom nisu učinkoviti.

„Ovo je istraživanje važno zbog toga što je dosad potrošeno nekoliko milijuna dolara na proučavanje načina razmišljanja koji potiče razvoj u školama”, rekao je Alex BURGOYNE, doktorand koji se bavi proučavanjem kognicije i kognitivne neuroznanosti. „Naši rezultati pokazuju da su akademske koristi ovih intervencija uvelike pretjerane. Npr. postoji vrlo mali ili nikakav utjecaj programa koji promiču načine razmišljanja na akademske rezultate tipičnih učenika.”

Objavljena u časopisu Psychological Science, ova se studija sastoji od dvije metaanalize u kojima su istraživači prikupili i procijenili rezultate stotina prethodnih studija o načinima razmišljanja.

Te su studije mjerile akademska postignuća koristeći prosjek ocjena, ocjene predmeta, testove i standardizirane rezultate testova poput državne mature, a uključivale su više od 400 tisuća učenika.

PRVA metaanaliza pokušala je odgovoriti na pitanje je li način razmišljanja učenika povezan s akademskim postignućima.

„U prvoj metaanalizi, koja je uključivala uzorak od 365 915 sudionika, otkrili smo da je odnos između načina razmišljanja koji potiče razvoj i akademskog postignuća slab”, rekao je Burgoyne. „Štoviše, ovaj je odnos ovisio o dobi. Dakle, odnos između načina razmišljanja i akademskog postignuća bio je jači kod djece i adolescenata nego kod odraslih.”

DRUGA metaanaliza usredotočila se na pitanje povećava li način razmišljanja koji potiče razvoj akademske rezultate.

„U drugoj metaanalizi, koja je uključivala uzorak od 57 155 sudionika, otkrili smo da je ukupni učinak načina razmišljanja koji potiče razvoj na akademske rezultate malen”, rekao je Burgoyne. „Iako naši rezultati podržavaju tvrdnje da učenici koji žive u gospodarski nepovoljnijim uvjetima ili slabiji učenici mogu imati koristi od intervencija koje promiču način razmišljanja koji potiče razvoj, važno je istaknuti da je samo nekoliko studija pridonijelo ovim analizama, stoga se one moraju tumačiti oprezno.”

Prema teoriji načina razmišljanja koji potiče razvoj, koji je razvila Carol DWECK, psihologinja sa Sveučilišta Stanford, učenici s načinom razmišljanja koji potiče razvoj češće iskazuju prilagodljiva ponašanja i psihološke osobine poput otpornosti kao reakcije na neuspjeh, što vodi do većeg akademskog postignuća.

S druge strane, ljudi s fiksnim načinom razmišljanja vjeruju da određene osobine ne mogu biti poboljšane dodatnim radom. Teorija nalaže da će učenici s fiksnim načinom razmišljanja vjerojatnije izbjegavati teške zadatke i pretpostaviti da su podbacili zbog manjka sposobnosti, što rezultira lošijim akademskim uspjehom.

„Popularnost intervencija koje se temelje na načinu razmišljanja koji potiče razvoj jest utemeljena na tvrdnjama koje zapravo nisu poduprte dostupnim dokazima”, rekla je Brooke MACNAMARA, profesorica psiholoških znanosti pri Sveučilištu Case Western Reserve. „Nije istina da većina učenika ima akademske koristi od načina razmišljanja koji potiču razvoj. Međutim, komercijalni programi koji promiču ove intervencije i koji se prodaju roditeljima i školama ostavljaju upravo taj dojam.”

Prema istraživačima, velik broj studija koje istražuju učinkovitost ovih intervencija ne slijedi najbolje prakse za eksperimentalno istraživanje. Primjerice, kod više od trećine ovih studija nije provjereno jesu li ti programi zaista utjecali na načine razmišljanja učenika. Od onih studija koje su obavile tu provjeru gotovo je polovica došla do negativnih rezultata, što upućuje na to da programi nisu uspješno promijenili načine razmišljanja učenika.

U prosjeku, akademski se uspjeh povećao kad ovi programi nisu uspjeli promijeniti načine razmišljanja učenika. S druge strane, kad su programi implementiranja načina razmišljanja koji potiču razvoj funkcionirali, tad se akademski uspjeh zapravo i nije povećao.

Ovo upućuje na prisutnost nečega posve drugog, uz način razmišljanja, što uzrokuje ove učinke, smatra Macnamara.

„Dokazi da intervencije koje promiču načine razmišljanja koji potiču razvoj poboljšavaju akademska postignuća vrlo su slabi”, rekla je Macnamara. „Buduće studije trebale bi se usredotočiti na korištenje najviših standarda istraživačkih praksi kako bi ispitale mogu li intervencije načina razmišljanja dosljedno koristiti određenoj skupini učenika te je li ta korist znatna.”

……………………

NAPOMENA

• ScienceDaily jedan je od najpopularnijih i nagrađivanih znanstvenih portala s više od šest milijuna posjetitelja mjesečno.
• Izvor: sciencedaily.com