10 stvari koje nismo radili, a današnja djeca to čine

Izbjegavali smo ju, jer je uvijek izgledala kao da je na rubu živčanoga slom i nitko s njom nije želio razgovarati. Njezini su govori uvijek počinjali riječima: „Ah, današnja djeca. Kad sam ja bila djevojčica...”

Zarekla sam se da nikad neću biti kao „gospođa iz susjedstva”. Ja ću odrasti u osobu koja prihvaća budućnost i sve njezine zamke. Prigrlit ću promjenu kao prirodan tijek stvari i odbaciti svako tvrdoglavo ustrajanje na prošlosti. U prošlosti i sa svim njezinim besmislenim pravilima neka žive stari čangrizavci s grčem na licu. Ja ću biti vječni primjer ambasadora kulture mladih.

Da barem.

Trideset godina kasnije živim kao učiteljica u osnovnoj školi i redovito imam priliku napraviti presjek osnovnoškolske djece. U cjelini su dragi i dobroćudni, ali postoje trenutci, zapravo mnogo trenutaka, kad vidim ponašanje koje me tjera da pomislim: „Kako, zaboga!?” Ti su trenutci u suprotnosti s mojim odgojem i onime što se smatralo prihvatljivim. Pritom je dio mene u šoku, a drugi im dio zavidi na njihovoj smjelosti i misli: „Nama to nikad ne bi palo na pamet.”

NA PRIMJER, DANAŠNJA DJECA:

1) oslovljavaju odrasle imenom ili nekom blesavom skraćenicom

Nešto poput g. Steve ili gđa. Michelle. Kad smo mi bili djeca, oslovljavali smo odrasle prezimenom, bez iznimke. Do danas ne znam neka od imena roditelja svojih prijatelja.

2) prekopavaju po stvarima u tuđoj kući

Prijateljica moje kćeri dolazi u našu kuću, otvara ormariće, ladice, frižider... I nije da se ljutim (lažem, ljutim se!), ali to djeluje nametljivo. Gdje je granica?

3) traže, a nitko im ni ne nudi

Djeca me u školi znaju tražiti da im dam dio od onoga što jedem ili pijem, a ja mislim: „Ne, nabavi svoje, gdje ti je pristojnost?!”

4) sjede i gledaju televizor dok njihovi roditelji obavljaju kućanske poslove

O Bože, kad sam ja bila dijete, ako su moji radili u vrtu ili prali prozore, onda sam i ja to radila. Nije bilo rasprave o korisnosti obavljanja kućanskih poslova za djecu, to se podrazumijevalo.

5) šalju odraslima zahtjev za prijateljstvo

Iako sam odrasla prije digitalne ere, nikad nisam prelazila generacijsku granicu niti pretpostavljala da pripadam određenom društvu.

6) sastavljaju popise za rođendanske darove

Ne samo da se smatralo nepristojno očekivati dar za rođendan (naime, morali ste biti iznenađeni kad primite dar), već je bilo nepojmljivo tražiti određenu stvar.

7) bojaju pramenove na kosi

Znam da zvučim kao najveći čangrizavac, ali zašto su djevojčici u drugome razredu potrebni pepeljasti pramenovi na njezinim prirodno svijetlim kovrčama?

8) psuju bez srama

Kad smo bili djeca, morali smo paziti što govorimo, a psovke su smjele izaći samo iz odraslih usta. Danas psovanje ne zaslužuje ni posjet ravnateljevu uredu.

9) opravdavaju se i raspravljaju do besvijesti

To me izluđuje. Kad smo mi bili djeca, bili smo krivi ako nas je odrasla osoba optužila da smo nešto napravili, i o tome se nije raspravljalo. Današnja djeca ne žele odustati dok ih ne oslobodiš optužbi. Provela sam više vremena nego što volim priznati iznoseći svoju stranu priče učeniku četvrtog razreda koji poriče da je iza mojih leđa izgovorio riječ „kučka”.

10)  vjeruju da su najvažniji element društva

Djeca su u jednome društvu štošta – njegov najranjiviji dio, najovisniji element, nada za budućnost, najmanji, najslađi... Ali pokrenuti u njima vjerovanje da su najvažniji iskrivljuje njihovu percepciju i potiče samodopadnost. Djeca odražavaju društvo u kojem žive i ako se prema njima odnosimo kao da su važniji od, primjerice, starijih sugrađana, oni će na starije gledati kao na nevažne ljude.

Riskirajući da zvučim poput stare osobe koja je diskriminacijski otpisala dio društva, mislim da je moja susjeda s kraja ulice ipak nešto predosjetila. Možda mi se zbog moje mladosti učinila nerazumnom, ali barem to sad mogu priznati.

..................

NAPOMENA

• Mother.ly – stranica sa savjetima stručnjaka i inspiracijom za mame.
• Izvor: mother.ly