Od PSA do PrijateljStvA

…koja svoju djelatnost obavlja u Veterinarskoj stanici Orahovica. 

Jutarnja radost djece pred školom znači – snijeg je.

I ja sam se radovala, ali ne kao nekad snijegu. Dan je trebao biti nešto drukčiji nego inače.

Naime, u listopadu sam pokrenula eTwinning-projekt Od PSA do PrijateljStvA, u kojem nam se priključila i PŠ Miljevci. Uspjeli smo obaviti dio posla i na različite načine kod učenika osvijestiti neka nova znanja o kućnim ljubimcima – psima.

Stoga smo kao sljedeći korak ovog projekta u našu matičnu školu odlučili pozvati i upoznati liječnika za životinje. 

Našem se pozivu vrlo rado odazvala veterinarka Katica Silađi.

Prepustila sam na početku sata svoju „učiteljsku palicu” učenici Asi, koja je Pričom iz kutije (priča govori o ružnom ponašanju prema psu) motivirala učenike prvog razreda za onom stvarnom pričom i znanjima koja im je najbolje mogla prenijeti stručna osoba u tom području. 

Tako je veterinarka svojim zanimljivim predavanjem objasnila učenicima kako se brinuti o životinjama, ponajprije govoreći o kućnim ljubimcima koje imaju gotovo svi učenici. Dječje su ruke bile neprestano u zraku, svi su ju htjeli nešto pitati ili podijeliti svoje doživljaje o toj temi. Mi odrasli bili smo oduševljeni koliko se zapravo ljubavi za životinje krije u dječjim srcima. 

Prvašić A (tužno): „Hranio sam svoje dvije mace i igrao se s njima. Nismo ih nikad vezali, nije mi jasno zašto su jednom samo otišle…”

Prvašić B: „Moje Lilike isto više nema. Ubio ju je krpelj.” 

Prvašić C: „Mene moj pas jako usrećuje i ja bih volio da nije nikad vezan. Sve je to zbog sušenja odjeće. Ali kad ju mama pokupi, odmah ga pustim pa se igramo.”

Prvašić D: „Čim dođem iz škole pustim svog psa i igramo se cijeli dan.” 

Prvašić E: „Ma nemoj, a kad onda pišeš zadaću?!”

Prvašić D: „Pa kad se pas umori.”

Veterinarka je učenicima pokazala kako izgleda kad životinja dođe kod nje u ambulantu i opisala neke zarazne bolesti koje se mogu pojaviti kod pasa. 

Uz bijelu kutu, svi pogađaju da oko vrata nosi – stetoskop. Neki su učenici tako imali priliku poslušati svoje otkucaje srca koje je još uzbuđeno kucalo, a mnogi su poželjeli biti veterinari kad odrastu.

Veterinarki Katici na kraju smo uručili zahvalnicu, a ona nas je pozvala da posjetimo njezinu ambulantu.

Učiteljica Tamara i njezini prvaši pokazali su se kao iznimno dobri domaćini i suradnici. Nova znanja učenici su prikazali na plakatu istaknuvši ono što životinjama najviše treba – dom i hrana, zaštita i ljubav. 

Odlazila sam iz škole s osmjehom na licu. Dan je bio dobar, imali smo sat za život. Znala sam da stvaramo generaciju koja će biti suosjećajna i posvećena onomu što voli. [ IZ DRUGIH IZVORA | os-agmatosa-cacinci.skole.hr ]

….

Marija KATALINIĆ, učiteljica | OŠ A. G. Matoša, ČAČINCI > PŠ Humljani