Preminuo omiljeni profesor i bivši dekan zagrebačkog Učiteljskog fakulteta

Bio je zaposlen kao učitelj, nastavnik biologije i kemije, profesor biologije, prosvjetni savjetnik u Zavodu za školstvo Ministarstva prosvjete i sporta Republike Hrvatske. Od 1987. godine radio je kao predavač, zatim kao docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od 1995. godine do 1998. bio je prodekan, a od 1998. dekan Učiteljske akademije Sveučilišta u Zagrebu. U znanstveno istraživačkom radu aktivno je sudjelovao u unapređivanju odgoja i obrazovanja od 1972. godine.

Prije nepune tri godine, njegova mu je Požeško-slavonska županija dodijelila i nagradu za životno djelo zbog iznimnog doprinosa pedagoškoj teoriji i praksi, ali i zbog brojnih radova kojima je autor.

Objavio je 14 znanstvenih radova, 9 priopćenja na kongresima, 32 udžbenika i ostala didaktička materijala za osnovnu i srednju školu, 15 stručnih radova te 37 ostalih radova. Autor je monografije Istraživačka nastava biologije i sveučilišnog udžbenika Metodika nastave prirode i društva.

S profesorom De Zanom počela sam surađivati krajem devedestih godina na knjizi Metodika nastave prirode i društva. To mu nije bila prva knjiga, no bila mu je iznimno važna, jer se radilo o sveučilišnom udžbeniku za metodiku prirode i društva koju je predavao na Učiteljskom fakultetu. Nakon toga nastavili smo suradnju na udžbenicima prirode i društva od 1. do 4. razreda osnovne škole i ta je suradnja trajala do nedavno.

U našem uredničkom poslu svakoga autora imamo prilike upoznati i profesionalno i ljudski. Najvažniji dio posla je onaj u kojemu rukopis izrasta u knjigu. To su situacije u kojima nema mjesta taštini nego međusobnom povjerenju. To je vrijeme u kojemu poput majstora cizeliramo svaku riječ, svaku rečenicu, svaku stranicu. I na kraju, to je neizmjerna radost kada učitelji prepoznaju sve ono što smo za njih i njihove učenike utkali u knjigu. U svim takvim trenutcima i situacijama profesor De Zan je bio vrhunski timski suradnik kojemu ništa nije bilo teško napraviti, poštovao je i cijenio rad svih nas koji smo uključeni u stvaranje knjige.

Profesor De Zan je imao osobine vrhunskog intelektualca: znanje, kritičnost, kreativnost. Kao gimnazijski profesor, zatim prosvjetni savjetnik, sveučilišni nastavnik i znanstvenik bio je erudit. Njegovo je znanje bilo neupitno, ali je uvijek bio spreman čuti i drugo mišljenje o tome što bi se moglo napraviti i drukčije. Smatrao je da u svaku generaciju udžbenika trebamo unijeti nešto novo, razumno osvježiti i modernizirati knjigu. Bio je kritičan prema svemu onome što je prepoznavao kao nasrtaj na vrijednosti kako u struci tako i u životu.

Na brojnim predstavljanjima udžbenika na kojima smo bili zajedno, shvatila sam koliko je bio omiljen kao profesor. Gdje god smo došli, svaka bi mu se učiteljica, njegova bivša studentica, iskreno razveselila. I uvijek je komentar bio da je od njega mnogo naučila te ga pamti kao dobroga čovjeka. A kad smo o njemu razgovarali iza njegovih leđa, tek onda smo se divili njegovoj vitalnosti, duhovnoj svježini, fizičkoj kondiciji.

I na kraju ne želim reći da njegovim fizičkim odlaskom nastaje praznina, upravo suprotno, ostaje sjećanje na čovjeka s kojim sam imala čast raditi na NAŠEM BOLJEM SVIJETU.

………

Slavenka HALAČEV, urednica