IN MEMORIAM > BRANKO PILAŠ [1930. – 2019.]
Preminuo je veliki prijatelj djece
Branko PILAŠ bio je naš istaknuti pisac, pripovjedač, književni kritičar, esejist i antologičar. Rodio se 28. studenoga 1930. godine u Crikvenici, odrastao je u Bosni, u srednju školu upisao se u Banjoj Luci…
…a maturirao je u Varaždinu. Kad je završio Drugi svjetski rat, lutao je diljem Hrvatske tražeći zatočenog oca po raznim sabirnim centrima i preodgajalištima.
Ondje je, kako je sam kazao, napokon shvatio da život piše romane. I da su gotovo svaka pjesma, i priča, i bajka, i drama, i svako drugo umjetničko djelo dio života koji umjetnik na svoj način pretače iz stvarnosti u umjetničku sliku, kip, melodiju, književno djelo...
Diplomirao je hrvatski jezik i književnost nakon čega je gotovo cijeli život radio u školi. Četrdeset godina družio se s djecom, mladima i knjigom i u tom je razdoblju uz mnogobrojne knjige upoznavao i njihove autore.
Neki su u njegove bilješke ulazili iz pročitanih knjiga, drugi dopisivanjem ili nakon razgovora, a mnoge je upoznao u susretima s učenicima na književnim okupljanjima, u knjižnicama, na putovanjima...
Branko PILAŠ sa suprugom i unukom
...........................................
Pisao je književne kritike, eseje, pripovijesti i priče. Autor je nekoliko antologija iz područja poezije i proze. Napisao je više od tisuću priloga za časopise za djecu, ponajprije za Modru lastu, Smib, Radost i Mak. Izmislio je ime za slavni lik Lastana iz Modre laste, a u Smibu je bio jedan od stručnjaka u izdavačkom savjetu prvih godišta i njegov dugogodišnji suradnik. Pisao je i u časopisima za odrasle, poput Hrvatskog slova, Jezika i Školskih novina, te razne priloge za dnevne novine i školske čitanke.
Bio je član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Hrvatskoga filološkog društva. Za svoj književni i filološki rad primio je 1995. godine Spomenicu Domovinskog rata, 1996. godine dobio je državnu Nagradu „Ivan Filipović”, a 2010. godine književnu Nagradu „Dubravko Horvatić”. Primio je još mnogo nagrada i priznanja kojima je kruna bila Nagrada za životno djelo 1997. godine.
Objavio je knjige Iz novije hrvatske proze (Školska knjiga, 1995.), Sjaj hrvatske domovine (Školska knjiga, 1997.), Domovina u srcu (Školska knjiga, 2000.), Raspršena vrela književnih djela (Školska knjiga, 2004.), Ljepota maštanja i stvaranja (Karista, d. o. o., 2009.), Zlatni snovi (Synopsis, d. o. o., 2010.) i Izvori i poticaji (vlastita naklada, 2013.).
Živio je u Prigorju Brdovečkom sa suprugom Melitom. Obožavao je svoju kćer Sanju i unuke Vedranu, Petra i Klaru.
Kao suradnik odlikovao se velikom stručnošću, preciznošću i odgovornošću, a kao čovjek bio je iznimno cijenjen zbog poštenja, dosljednosti, skromnosti i marljivosti.
……………..
Snježana MARIĆ
Dragutin ROSANDIĆ definitivno je bio moj najdraži profesor na Filozofskom!
Svaki učenik pamti i voli svog razrednika - svaki student…
Umro je doajen hrvatskog školstva Dragutin ROSANDIĆ
Dr. Dragutin Rosandić [Gospić, 18. kolovoza 1930.], bio je profesor…
Preminuo omiljeni profesor i bivši dekan zagrebačkog Učiteljskog fakulteta
Bio je zaposlen kao učitelj, nastavnik biologije i kemije, profesor…