Škola u dvorcu kao iz bajke

Neki kažu da će već današnji prvašići jednoga dana, kao odrasle osobe, raditi poslove koji trenutačno uopće ne postoje. Učitelju se uz one već uobičajene brige i pripreme za nastavu nameće potpuno novo pitanje: kako osposobiti učenika za nešto što još ne postoji?

ŠKOLA IZVAN ŠKOLE

Tradicionalnu nastavu na kojoj učenici sjede, slušaju i prepisuju s ploče, polako, ali sigurno zamjenjuje suvremena nastava u kojoj se učenicima postavljaju različiti izazovi te ih se stavlja u ulogu istražitelja. Kako bismo izišli iz okvira učionice, uključili smo se u projekt Erasmus+ KA2 Art@heart s partnerskim školama iz Austrije, Slovenije, Francuske i Španjolske. Projekt je odobren, a mi smo krenuli u našu novu Erasmusovu avanturu.

Tijekom provedbe projekta već smo posjetili školu Antona Linharta Tomaža u Radovljici, u Sloveniji, i školu École de la soie (Škola svile) u Lyonu. Lanjske godine, na red je došlo novo edukativno putovanje – drugi transnacionalni sastanak u Barceloni u školi Jesuites Sarria Sant Ignasi.

To nije škola, to je dvorac. Škola je golema građevina s velikim crvenim tornjevima, okružena prostranim vrtovima, kao iz bajke. Osim brojnih učionica, predavaonica, kantine i školskoga restorana u njoj je i crkva, kazalište, knjižnica i školska ambulanta u kojoj radi medicinska sestra. Škola zbog svoje veličine ima jednoga „glavnogˮ ravnatelja te ravnatelje razredne i predmetne nastave. To je promjena koju su uveli, za razliku od drugih škola, jer su uočili da zbog veličine škole i velikog broja učenika jedna osoba ne može sve sama uspješno voditi.

U Barceloni smo sudjelovali na nastavi, ovisno o razredu u kojem radimo u našoj školi. Izabrali smo razrede u kojima želimo sudjelovati i promatrati tijek nastavnog sata. U Španjolskoj učitelji nisu bili zadovoljni svojim školskim kurikulumom te su ga potpuno promijenili. Više nema zasebnih učionica i fiksnih zidova. Između učionica su pregrade koje se prema potrebi miču i usporedni razredi postaju jedan razred. Za vrijeme nastavnog sata većinom rade u skupinama koje čine učenici iz oba razreda unutar jedne grupe. Takvim načinom rada potiče se zajedništvo i suradnja među učenicima iz različitih razreda.

I TEORIJA I PRAKTIČNI RAD

Kad se makne pregrada između učionica, u razredu su tada dvije učiteljice, koje su se unaprijed pripremile za takav način rada i isplanirale ga u detalje. S obzirom na to da je škola visokih stropova i da je prostor golem, ali i 50-ak učenika u prostoriji obje učiteljice se služe tzv. mikrofonom bubicom. Kažu kako im je u početku bilo vrlo neobično raditi u takvom okružju, ali da su uvidjele samo prednosti takva rada. Kao najveći rezultat navode veću razinu suradničkog učenja i tolerancije.

U školi je gotovo svaki teorijski dio popraćen praktičnim radom. Praktičan rad odvija se prvo uz pomoć učitelja, a onda samostalno uz njegov nadzor. Pred učenike se postavlja zadatak koji zahtijeva istraživanje. Npr., zadatak je da posade marelicu. Učenici moraju prvo istražiti kad se sadi marelica, kako se sadi te kako se brine za voćku da bi ona davala plodove.

U sklopu škole učenici imaju i teorijsku nastavu o vrtlarstvu, a potom se stečenim znanjima koriste u praktičnom radu u školskom vrtu. U školi je i bazen, gdje učenici barem jednom tjedno uče plivati ili treniraju plivanje. Bazen je na raspolaganju i učiteljima sat vremena prije jutarnje nastave.

Radno je vrijeme učitelja od osam do 17,30, katkad i do 18 sati, a nastava za učenike počinje u devet sati. Iznenadilo nas je da za vrijeme pauze za ručak roditelji dolaze po svoju djecu, voze ih kući na zajednički ručak i vraćaju ih u školu gdje borave do kraja radnog dana. Roditelji se vraćaju na svoja radna mjesta i dolaze opet po njih poslije 17,30 sati. Pauza za ručak je od 12 do 14 sati. Neka djeca ostaju u školi cijelo vrijeme, jer ne mogu svi roditelji izlaziti s posla, pa je za njih organiziran ručak i igra uz nadzor dežurnih učitelja. Školska je kuhinja velika i prostrana. Od niza posebnosti koje smo vidjeli posebno me dojmilo to što je u hodnicima, koji su široki i dugi, svakih desetak metara fotokopirni aparat s većom količinom papira.

MALIM KORACIMA PREMA BOLJEMU

Ovakva iskustva posjeta drugim školama prije svega obogaćuju osobu koja je sudjelovala u tom međunarodnom projektu. U sudjelovanju u takvim hvalevrijednim projektima upoznaš nove ljude, razmijeniš iskustva, razmišljaš o novim aktivnostima, a kad se dojmovi slegnu, kad pogledaš što si sve vidio i naučio, počinješ to polako primjenjivati i u svojem radu. Nažalost, u našem slučaju, ne možemo u dvorištu škole izvoditi nastavu o vrtlarstvu ili izgraditi bazen i uvesti obvezatno plivanje, ali mali koraci u drugim područjima optimistično vode k nečemu boljemu. Najbolji je primjer tome naša škola koja je prije gotovo deset godina gotovo zatvorila svoja vrata, a sad je jedna od škola u kojoj se godinu dana unaprijed traži mjesto za prvašića. Razlog su tome i projekti koje su naši učitelji, ravnatelj i ostali djelatnici pisali, dobili i sudjelovali te su se time istaknuli kao moderna, suvremena škola.

Nažalost, mi nemamo školu koja izgleda kao iz bajke i ne možemo sve dobre stvari preuzeti u potpunosti, ali mi učitelji znamo ono što je vrlo važno u radu: snaći se, improvizirati, primijeniti nove metode, razmijeniti korisna iskustva, iskoristiti suvremenu tehnologiju i od maloga napraviti mnogo, a to su preduvjeti za osposobljavanje učenika za njihovo buduće okružje i vanjski svijet te neka buduća zanimanja koja danas i ne postoje. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Natalia ROGOZNICA NAĐ, učiteljica razredne nastave,  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ]