Nastava bez školskog zvona i stresa

Jedina je to osnovka na području grada Pakraca i ove su godine upisana 633 učenika u matičnu i tri područne škole – Prekopakra, Badljevina i Donja Obrijež. Nemaju svoju sportsku dvoranu već se za potrebe nastave tjelesnog i razne sportske susrete koriste obližnjom gradskom dvoranom.

Unatoč dobroj opremljenosti novom tehnologijom, u ovoj školi još njeguju rad rukama i na taj način razvijaju dječju kreativnost, što brigom o školskom vrtu, što raznim kreativnim radionicama, ali i poticanjem kreativnost i logičkog razmišljanja u samoj nastavi. A upravo pripremaju projekt Erasmus+ Spretne ruke, sretna djeca kojim žele promicati rad rukama u svrhu učenja i izvođenje nastave. Tražit će partnere iz Europe, kako bi upoznali na koji se način takav način rada s djecom njeguje u tim zemljama.

OD UČENICE DO RAVNATELJICE

Najveća se promjena u organizaciji i osuvremenjivanju rada dogodila okupljanjem učitelja u 13 školskih timova, od tima za kulturnu i javnu djelatnost, za zabavu i medijsku kulturu preko humanitarne djelatnosti do tima za pisanje projekata ili pak tima za rad s potencijalno darovitim učenicima.

– Na taj je način cijela škola počela disati i živjeti kao jedan organizan i tek sad smo shvatili koliko jedni od drugih možemo naučiti – govori nam ravnateljica Sanja DELAČ.

Relativno je kratko Delač na ovoj funkciji, tek četvrtu godinu, iako je dubinski povezana sa školom. Ukupno je ovdje već 27 godina, radila je dugo u razrednoj nastavi, a i sama je bila učenicom OŠ braće Radića. Priznaje da se škola uvelike promijenila otkad je ona trčkarala ovih hodnicima, ne samo materijalno, nego i u odnosu s učenicima i njihovim roditeljima.

– Škola je danas mnogo otvorenija, svaki je učitelj spreman pomoći djetetu u bilo kojem trenutku. Nema više strogih, namrgođenih učitelja kao nekad, pa se djeca osjećaju opuštenije, razigranije, slobodnije. Samim time postižu i bolje rezultate u nastavi, a i roditelji više surađuju te nam češće dolaze!

Dakako, rad u razredu mnogo se razlikuje od rukovođenja školom, objašnjava nam ravnateljica. U razredu su rezultati rada s djecom vidljivi svaki dan, dok su na razini škole ti rezultati, poglavito infrastrukturni, vidljivi tek nakon godinu, dvije, tri. Zato smatra da bi se država trebala pobrinuti i osigurati sustavnu edukaciju ravnatelja, jer ih za ovaj posao zapravo ne priprema nitko. Iako je prelazak iz razreda u upravu bio njezin osobni izbor, jer je željela mijenjati svoju školu nabolje, govori nam da je prepuštena sama sebi, vlastitom snalaženju, inicijativi, kontaktima. Previše je i papirologije, pa djecu u razredu i njihovo napredovanje više ni ne vidi.

– Zbog toga je u inozemstvu normalno da ravnatelj ima pomoćnika ili zamjenika. Bili smo na Erasmusovu usavršavanju u Češkoj, gdje ravnateljica ima čak dvije pomoćnice. U takvoj situaciji ravnatelj ima prostora i vremena biti uključen i u pedagoške procese. A ja već četiri godine nisam odradila nijedan sat s djecom, i to mi silno nedostaje.

SJAJNI MATEMATIČARI

Suradnja sa češkom osnovnom školom za darovite učenike potaknula je i pakračke učitelje na veću brigu o učenicima koji mogu i žele više. Tim za darovite učenike izradio je obogaćeni program aktivnosti za koje su učenici motivirani i u kojima mogu pokazati svoje vještine i znanje te ih dalje razvijati.

– Tako se organizira matematički dvojac, smotra pripovijedanja bajki, smotra lijepog pisanja, pisanje ljubavnih pjesama i pjesama o prirodi, radionicestripa… Takve aktivnosti stvaraju ozračje rada i uspjeha, ne samo za učenike, već i nas učitelje. Svake godine obilježavamo Dan darovitih učenika njihovim predstavljanjem na Večeri naših zvijezda na kojoj predstavljamo njihove talente u području glazbe, plesa, glume, likovnom stvaranju – rekla nam je Delač.

Učenici sudjeluju na natjecanjima i smotrama iz gotovo svih predmeta. Zapažene rezultate niz godina postižu mladi tehničari, kao i robotičari koje vodi učitelj tehničke kulture Milan NADAŽDI. U školi radi cijeli svoj radni vijedi, čak 38 godina i žali što je ovaj predmet i dalje marginaliziran i što se i dalje ne planira povećanje satnice. Djeca istodobno iz godine u godinu imaju sve slabiju grafomotoriku, stolovi su im sve neuredniji, ne znaju se koristiti ni najosnovnijim alatima:

– Nemoguće je s djecom napraviti neki tehnički rad u jednom satu, u 45 minuta. Doduše, nisu ni ti praktični radovi kao nekad, jer danas djeca dobivaju gotove elemente, slične kinder-jajima, koje trebaju samo spojiti. Jasno, za to treba manje vremena, ali se ne razvijaju vještine koje bi trebali imati. A ove se nove generacije ne znaju koristiti najosnovnijim alatoms, ne poznaju materijale. Zato su robotičari način da naknadimo tehničko znanje i nedostatak tehničkih vještina u redovitom nastavnom programu.

Na međunarodnom matematičkom natjecanju Klokani bez granica prva su mjesta osvojila četiri učenika ove škole, a još su četiri plasirana među 10 posto najuspješnijih. Na međunarodnom natjecanju iz informatike i računalnog razmišljanja Dabar opet je osam učenika iz Pakraca ušlo u 10 posto najbolje plasiranih. Zato je škola donijela Pravilnik o dodjeljivanju pohvala i nagrada te potiču učenike da budu uspješni u različitim područjima. Svake godine uspješne učenike nagrade izletom.

Na kraju školske godine učenici sedmih i osmih razreda te učitelji biraju najuspješnije učenike generacije, koji se ističu ne samo u znanju i uzornom vladanju već i u izvannastavnim aktivnostima, primjerenom odnosu prema nastavnicima i učenicima, sudjelovanjem na natjecanjima, pomaganju u učenju, sudjelovanju u kulturnim, sportskim, radnim, humanitarnim aktivnostima.

PO MJERI UČENIKA

Svi ti rezultati ne bi bili mogući da s djecom od najranije dobi vrlo kvalitetno ne rade učitelji u razrednoj nastavi, od prvog razreda nadalje. Jedna je od njih Daliborka DUCHAČ, učiteljica mentorica, pojačano educirana iz prirodoslovlja i voditeljica školskog tima za ekologiju i estetsko uređenje. Svjesna je da je današnje generacije teško motivirati pa se služi različitim nastavnim metodama i različitima izvorima znanja.

– Želja mi je što više zainteresirati učenike za nastavne sadržaje kako bih nastavu i boravak u školi učinila što zanimljivijom, a stjecanje znanja i vještina što učinkovitijom. Posebnu pozornost posvećujem međusobnoj suradnji učenika i ekološkom odgoju.

Stoga često s učenicima sudjeluje u različitim natječajima, smotrama, natjecanjima i radionicama. Provodi razredne i školske projekte, organizira integrirane dane, surađuje s roditeljima. Svake godine sudjeluje u provođenju Večeri matematike na koju rado dolaze i učenici njezina razreda. No, učiteljica Duchač potiče djeca da budu dobri u svim područjima, ne samo u matematici:

– Na Smotri lijepog pisanja jedna je moja učenica osvojila prvo mjesto na školskom natjecanju, prvo mjestu na gradskom i drugo na županijskom. Na Natjecanju za najljepšu pjesmu o proljeću također je osvojeno prvo mjesto. Redovito sudjelujemo i na likovnim natječajima. Tri su puta učenici mog razreda bili nagrađeni za skupni likovni na natječaju Volim Hrvatsku HTZ-a vezanom za ekologiju. Osvojili smo jedanput prvo mjesto i dva puta drugo.

Škola se posebno ponosi vrtom, o kojem brinu Vrtlari, izvannastavna aktivnost koju vodi upravo učiteljica Duchač. Zajedno sudjeluju u radu učeničke zadruge Banovac. Zadrugari se predstavljaju na sajmu Slavonski Banovac u gradu Pakracu te na županijskim smotrama zadruga. Svi su učenici svake godine uključeni u školski projekt Kad se male ruke slože kojim razvijaju poduzetničke vještine i već tradicionalnom Sajmu dječjeg poduzetništva koji organiziramo povodom Dana grada.

Ljubav prema prirodoslovlju kod djece razvija i Manuela PAPIĆ koja predaje prirodu i biologiju. Kaže kako od početka rada u školi pokušava osmisliti nastavu po mjeri učenika, odnosno da shvaćaju naučeno i primjenjuju u životu.

– Pokušavam pronaći savršen način poučavanja uz maksimalnu individualizaciju. Integrirana nastava iziskuje međusobnu suradnju učitelja, ali kad u evaluacijskom upitniku 85 posto učenika smatra da je tema izvrsna i da su mnogo naučili tog trenutka zaboravimo na umor i krećemo dalje još motiviraniji za rad – ističe Papić.

EMOCIONALNA NESIGURNOST

Suradnjom sa psihologinjom Natašom MAJOR provodi projekt Mozgajmo za 5, u kojem sudjeluju učenici osmih razreda, radi proširivanja znanja vezanih za mozak, učenje i pamćenje. A sama psihologinja nam govori da joj se djeca sve više obraćaju za pomoć radi emocionalnih problema. Naravno, ima i obrazovnih poteškoća, kao i odgojnih, ali nekako ih emocije najviše muče. Bore se s izražavanjem osjećaja, ne znaju ni sami često što osjećaju:

– Mislim da im nedostaje razgovora o tome, najviše s roditeljima, koji su prerastrgani poslom i jednostavno nemaju vremena više baviti se djecom kao nekad. Nedostaje im razgovora i s vršnjacima, jer su svi zatvoreni u svoje digitalne svjetove, previše tipkaju, a sve manje razgovaraju međusobno. Bojim se da se ne znaju ni igrati više. Evo, pao je snijeg, djeca su imala bijele zimske praznike, što ćete ljepše?! A nitko se ne sanjka vani, ne grudaju se.

Nataša Major i Manuela Papić 

.................

Promijenio se, dakle, način provođenja slobodnog vremena, što utječe na njihove međuvršnjačke odnose, napominje Major.

Budući da su jedina škola u gradu, dobro poznaju svu djecu, sve svoje đake. I na sve što vide, što saznaju, odmah reagiraju. Zato i nemaju odgojnih problema, gotovo nikakvih.

A da bi uspijevali odgovoriti na nove odgojno-pedagoške izazove, potrebno se stalno usavršavati. Svjesni su toga svi djelatnici OŠ braće Radića. Doduše, najčešće je to izvan sustava, samoinijativno i o vlastitom trošku, otkriva nam psihologinja:

– Iako ja na to ne gledam kao trošak, nego ulaganje u sebe i vlastite kompetencije. Završila sam, primjerice, edukaciju za dječjega integrativnog psihoterapeuta. Trajalo je pet godina, tražilo mnogo vremena i novca, ali nije mi žao, jer znam da ću biti bolja u svome poslu.

KNJIŽNICA KAO SRCE ŠKOLE

Omiljeno mjesto dolaženja i druženja, barem za učenike nižih razreda, jest školska knjižnica, za koju se često kaže da je srce škole. U fondu imaju oko 7000 knjiga, od lektira do beletristrike i referentne zbirke. Međutim, viši razredi čitaju sve slabije, sedmaši i osmaši samo ono što moraju, lektiru, a i to jedva, rekla nam je knjižničarka Anita PAVLEČIĆ. Smatra da bi trebalo osuvremeniti popis lektirnih naslova, dok se sama škola bori s nabavkom novih knjiga zbog nedostatka finacija.

– Unatoč tome, naša je knjižnica središte naše škole, kutak u kojem se učenici mogu kreativno izraziti, suradnički učiti, istraživati i razgovarati poštujući pravila kulturnog ponašanja. U knjižnicu su svi dobrodošli – poručuje Pavlečić.

Srećom, uskoro bi financijska slika pakračke škole mogla biti povoljnija. Naime, u svibnju bi trebala biti gotova energetska obnova zgrade, vrijedna pet milijuna kuna, nakon čega će učinkovitost zgrade skočiti za jedan energetski razred, a na razini godine planira se uštedjeti 60 posto energenata.

– Potom počinjemo s uređenjem svih vanjskih i unutarnjih prostora, da ih prilagodimo djeci, njihovim aktivnostima za vrijeme odmora i slobodnog vremena. Planiramo urediti vanjsko igralište klupicama i stolovima, vanjskom učionicom, a i u samoj školi stvorit ćemo prostorije gdje se djeca mogu igrati. Naposljetku, uza svu tehnologiju i ocjene, najvažnije je da djeca u školi budu sretna i da rado dolaze. Mislim da je to najvrjednija misija škole – zaključuje ravnateljica Sanja Delač. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]